Ono kad se probudimo usred noći i počnemo sastavljati popis obveza? Treba kupiti svašta, naručiti se kod specijaliste, odgovoriti na poruke, sjetiti se rođendana, pomoći roditeljima, nazvati dijete, završiti posao, platiti račune… Dan još nije ni počeo, a mi smo već iscrpljene i naravno nenaspavane.
Nije riječ samo o umoru ili previše obveza. Sve se više govori o takozvanom mentalnom ili nevidljivom teretu – stalnom psihološkom opterećenju koje proizlazi iz toga što upravo žene najčešće organiziraju, planiraju, pamte i koordiniraju svakodnevni život cijele obitelji. Upravo tijekom perimenopauze i menopauze taj teret mnogima od nas postaje gotovo nepodnošljiv.
Što je zapravo nevidljivi teret?
Nevidljivi teret nije ono što radimo, nego ono što neprestano imamo u glavi. To je stalna potreba da razmišljamo nekoliko koraka unaprijed, donosimo odluke, predviđamo moguće probleme i brinemo o potrebama drugih. Često za taj rad nema priznanja jer nije vidljiv. Nitko ne vidi mentalne popise koje svakodnevno sastavljamo niti emocionalnu energiju koju ulažemo kako bi sve funkcioniralo.
Psiholozi taj fenomen opisuju kao kognitivni i emocionalni rad, a brojna istraživanja pokazuju da žene, čak i kada partneri ravnopravno sudjeluju u kućanskim poslovima, i dalje češće nose odgovornost za organizaciju i planiranje svakodnevnog života.
Zašto je upravo srednja dob posebno izazovna?
Perimenopauza često dolazi u razdoblju kada se različite životne uloge preklapaju. Mnoge žene istodobno grade ili održavaju karijeru, pomažu odrasloj djeci, skrbe o starijim roditeljima, vode kućanstvo i pokušavaju pronaći vrijeme za vlastito zdravlje. Taj fenomen stručnjaci nazivaju “generacijom sendviča” jer se žene nalaze između potreba djece i roditelja.
Veliko istraživanje britanske organizacije Fawcett Society pokazalo je da žene i dalje obavljaju najveći dio neplaćenog rada u kućanstvu te preuzimaju većinu planiranja, organizacije i emocionalne brige za obitelj. Upravo taj “mentalni rad” često ostaje nevidljiv, iako može biti jednako iscrpljujući kao i fizički posao.
Slične rezultate donijela je analiza objavljena u časopisu Sex Roles, koja je pokazala da žene češće preuzimaju takozvani kognitivni rad kućanstva – planiranje obroka, organizaciju liječničkih pregleda, praćenje školskih obveza, brigu o starijim članovima obitelji i brojne druge zadatke koji zahtijevaju stalnu mentalnu angažiranost.
Istodobno dolazi do hormonalnih promjena koje dodatno povećavaju osjetljivost organizma na stres.
Pad estrogena može utjecati na kvalitetu sna, koncentraciju, raspoloženje i sposobnost regulacije emocija. Upravo zato ono što je prije deset godina bilo podnošljivo sada može djelovati kao nepremostiva prepreka.
Mentalna iscrpljenost
Važno je naglasiti da menopauza sama po sebi nije uzrok mentalnog opterećenja. Ono postoji godinama, ali se tijekom menopauzalne tranzicije često prvi put osjeti u punoj snazi.
Podaci iz američke Study of Women’s Health Across the Nation (SWAN), jedne od najvećih dugogodišnjih studija o menopauzi koja već gotovo trideset godina prati više od 3.000 žena, pokazuju da su tijekom menopauzalne tranzicije značajno češći osjećaji iscrpljenosti, smanjena kvaliteta sna, poteškoće s koncentracijom i pojačana razdražljivost. Autori ističu da se biološke promjene vrlo često nadovezuju na životne okolnosti karakteristične za srednju dob pa se njihov učinak međusobno pojačava.
Velika istraživanja objavljena u časopisu Menopause pokazuju da žene tijekom menopauzalne tranzicije češće prijavljuju osjećaj preopterećenosti, emocionalne iscrpljenosti i smanjene otpornosti na svakodnevni stres, osobito ako istodobno imaju brojne poslovne i obiteljske obveze.
O osjećaju mentalne iscrpljenosti često se nadovezuju i poteškoće s koncentracijom, zaboravljivost te takozvani brain fog, o kojem smo detaljnije pisali u članku:
https://pricajmiotome.com/brain-fog-u-menopauzi-zasto-odjednom-ne-mozemo-vise-nista-zapamtiti/
Zašto osjećamo da više ne možemo kao prije?
Mnoge od nas same sebi zamjeraju što odjednom nemaju energije kao nekada. No problem često nije u nama, nego u tome što smo godinama funkcionirale iznad vlastitih mogućnosti.
Hormonalne promjene ne stvaraju mentalni teret, ali smanjuju sposobnost organizma da ga beskonačno podnosi. Ako se tome pridruže kronični manjak sna, valunzi, noćno znojenje ili moždana magla, i najmanji dodatni zahtjev može postati previše.
Istraživanja pokazuju da kronični stres povećava aktivnost osi hipotalamus–hipofiza–nadbubrežna žlijezda te povisuje razinu kortizola. Dugotrajno povišene razine hormona stresa povezane su s većim rizikom od anksioznosti, poremećaja spavanja, umora, smanjene koncentracije pa čak i većeg kardiovaskularnog rizika. Drugim riječima, nije riječ o tome da ste postali slabiji. Vaš organizam jednostavno više ne može beskonačno kompenzirati godine kroničnog opterećenja.
Mnoge žene odrastale su uz poruku da trebaju biti brižne, pouzdane i uvijek dostupne drugima. S vremenom pomaganje postaje dio identiteta pa odbijanje bilo kakvog zahtjeva izaziva osjećaj krivnje, čak i kada smo potpuno iscrpljene. Psiholozi ističu da postavljanje granica nije sebičnost nego važan oblik brige o vlastitom mentalnom zdravlju. Upravo u srednjoj dobi mnoge žene prvi put ozbiljno počinju učiti kako zaštititi vlastitu energiju.
Kako možemo smanjiti nevidljivi teret?
Rješenje nije savršena organizacija niti još jedan planer. Ako je problem u tome što nosimo previše odgovornosti, novi popis obveza neće ga riješiti.
Mnogo korisnije može biti zastati i iskreno se zapitati što je doista nužno, što može pričekati, a što netko drugi može preuzeti. Ponekad su upravo male promjene najvažnije. Dopustiti sebi da ne odgovorimo odmah na svaku poruku. Zamoliti partnera ili djecu da preuzmu dio organizacije. Reći da ćemo razmisliti umjesto automatskog pristanka. Prihvatiti da ne mora sve biti savršeno.
Upravo zato mnogi stručnjaci smatraju da je perimenopauza prilika za preispitivanje prioriteta i postavljanje zdravijih granica, o čemu smo već pisali u članku:
https://pricajmiotome.com/perimenopauza-je-prilika-da-napokon-sebe-stavite-na-prvo-mjesto/
Kada smo kronično preopterećene, živčani sustav ostaje u trajnom stanju pripravnosti.
Dobra je vijest da postoje istraživanja koja pokazuju kako se otpornost može povećati. Sustavni pregled znanstvenih radova objavljen u časopisu Maturitas pokazao je da redovita tjelesna aktivnost, osobito kombinacija aerobnih vježbi i treninga snage, značajno smanjuje osjećaj stresa, poboljšava raspoloženje i kvalitetu sna kod žena u perimenopauzi i menopauzi.
Pozitivan učinak potvrđen je i za mindfulness, tehnike opuštanja te kognitivno-bihevioralnu terapiju, osobito kod žena koje pate od nesanice, kroničnog stresa i osjećaja preopterećenosti.
Redovito kretanje, boravak u prirodi, dovoljno sna i kvalitetni međuljudski odnosi ne mogu ukloniti sve životne obveze, ali mogu povećati otpornost organizma na svakodnevni stres.
Ne morate sve same
Jedno zanimljivo istraživanje objavljeno u časopisu Menopause pokazalo je da žene koje imaju snažnu socijalnu podršku – partnera, prijatelje ili članove obitelji s kojima mogu podijeliti odgovornost – rjeđe razvijaju simptome emocionalne iscrpljenosti te lakše prolaze kroz menopauzalnu tranziciju. Drugim riječima, osjećaj da nismo same nije samo emocionalna utjeha. On ima mjerljiv pozitivan učinak na mentalno zdravlje.
Menopauza nije samo razdoblje hormonalnih promjena. Ona mnogim ženama postane trenutak u kojem prvi put ozbiljno preispituju način na koji žive i količinu odgovornosti koju svakodnevno preuzimaju.
Možda najveća promjena nije naučiti raditi više, nego napokon dopustiti sebi raditi manje. Ako osjećaj iscrpljenosti traje dulje vrijeme, značajno narušava kvalitetu života ili ga prate simptomi anksioznosti, depresije, nesanice ili burnouta, važno je razgovarati s liječnikom ili psihologom.
Lenče Lazarević
Ako vam je ovaj tekst pomogao, slobodno ga podijelite.
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
