Mnoge od nas u četrdesetima prvi put u životu dožive anksioznost – i to bez jasnog povoda. Nema konkretne krize, nema velikog životnog potresa, posao i obitelj su uglavnom pod kontrolom. Pa ipak, javlja se unutarnji nemir, osjećaj stalne napetosti, ubrzan rad srca, nemogućnost opuštanja. Često i noću, ali sve češće i usred dana.
I upravo to zbunjuje.
Jer ako je “sve u redu”, zašto se tako ne osjećamo?
Za velik broj žena razlog nije psihološki, nego – hormonski.
Četrdesete su razdoblje u kojem mnoge žene ulaze u perimenopauzu, fazu koja može započeti i deset godina prije zadnje menstruacije. I dok se o neredovitim ciklusima i valunzima još i priča, o emocionalnim i neurološkim promjenama znatno rjeđe.
Estrogen i progesteron ne utječu samo na reproduktivni sustav. Oni imaju snažan učinak na mozak, osobito na regulaciju serotonina i GABA-e – neurotransmitera koji su ključni za osjećaj smirenosti i emocionalne stabilnosti. Kada razine tih hormona počnu oscilirati, živčani sustav postaje osjetljiviji, a prag tolerancije na stres niži.
Zato se anksioznost može pojaviti i kod žena koje je ranije nikada nisu imale.
Što kažu istraživanja
Istraživanja objavljena u stručnim medicinskim časopisima pokazuju da su simptomi anksioznosti i panike znatno češći u perimenopauzi nego u ranijim životnim fazama. Studije upućuju na to da hormonalne fluktuacije mogu izravno utjecati na centre u mozgu odgovorne za strah i emocionalne reakcije, neovisno o vanjskim okolnostima.
Zanimljivo je i to da žene koje nikada ranije nisu imale dijagnozu anksioznog poremećaja u perimenopauzi prvi put traže pomoć upravo zbog osjećaja unutarnje napetosti, nemira ili “neobjašnjivog straha”. Često im se, barem u početku, govori da je riječ o stresu ili preopterećenosti – bez dubljeg sagledavanja hormonalne pozadine.
Kako izgleda anksioznost u ovoj fazi života
Anksioznost u četrdesetima rijetko izgleda kao klasični napadaj panike. Češće se manifestira suptilno, ali dugotrajno:
- unutarnji nemir koji ne prolazi
- osjećaj da je tijelo stalno “na oprezu”
- lupanje srca bez fizičkog napora
- teškoće s koncentracijom
- razdražljivost i nagle promjene raspoloženja
- osjećaj iscrpljenosti, čak i kada nema jasnog razloga
Mnoge žene kažu da imaju osjećaj da više “ne prepoznaju same sebe”. I upravo je to jedan od emocionalno najtežih aspekata ove faze.
Zašto nije dovoljno reći “samo se opustite”
Problem s anksioznošću u perimenopauzi je u tome što se često pokušava rješavati alatima koji su ranije funkcionirali – racionalizacijom, boljom organizacijom, odmorom. No kada je živčani sustav hormonski osjetljiviji, ti pristupi često nisu dovoljni.
To ne znači da psihološki faktori nisu važni. Ali znači da nisu jedini. Kada se hormonska komponenta zanemari, žena može imati osjećaj da “nešto radi krivo”, iako se zapravo suočava s biološkim promjenama na koje nema potpunu kontrolu.
Prvi korak je prepoznavanje. Već sama spoznaja da anksioznost može biti dio perimenopauze mnogim ženama donosi olakšanje.
Redovit dnevni ritam, stabilan san i smanjenje večernjih podražaja pomažu smirivanju živčanog sustava. Tjelovježba umjerenog intenziteta, osobito hodanje i vježbe disanja, pokazali su se korisnima u smanjenju simptoma anksioznosti.
Kod dijela žena koristi i individualno prilagođen medicinski pristup, osobito ako su simptomi izraženi i dugotrajni. Upravo zato je važno razgovarati s liječnikom koji razumije hormonalne promjene srednje dobi, a ne svesti problem isključivo na psihološku razinu.
Ako osjećaj nemira traje tjednima ili mjesecima, ako ometa svakodnevno funkcioniranje, san ili odnose, važno je potražiti stručni savjet. Anksioznost u četrdesetima nije znak slabosti, niti osobni neuspjeh. Vrlo često je to signal tijela da prolazi kroz promjenu.
Perimenopauza ne mijenja samo ciklus. Mijenja način na koji mozak reagira na svijet oko sebe. A kada to razumijemo, nestaje i dio straha – jer shvaćamo da nismo “poludjele”, nego prolazimo kroz fazu o kojoj se još uvijek premalo priča.
Tekst je informativnog karaktera i ne može zamijeniti savjet liječnika. Kod dugotrajnih ili izraženih tegoba obavezno se obratite svom liječniku ili ginekologu.
Mirjana Jović
Ako vam je ovaj tekst bio koristan, slobodno ga podijelite.
