Uđemo u kuhinju i zaboravimo po što smo došle. Ime osobe koju dobro poznajemo nikako da nam padne na pamet. Otvorimo mail i nekoliko sekundi gledamo u ekran pokušavajući se sjetiti što smo zapravo htjele napisati.
Ako nam se ovo počne češće događati u četrdesetima ili pedesetima, lako je pomisliti da nam pamćenje ozbiljno popušta ili da nas napada demencija.
No brain fog – mentalna magla, zaboravljivost, slabija koncentracija i osjećaj da nam mozak jednostavno ne rad kao prije – vrlo je česta pojava tijekom perimenopauze. I da nije isto što i demencija.
Istraživanja pokazuju da tijekom klimakterija mogu nastati manje promjene u pamćenju, učenju i brzini kojom obrađujemo informacije. Kod većine žena te sposobnosti ipak ostaju unutar normalnih granica.
Zanimljivo je i da osjećaj „mozak mi više ne radi kao prije“ nije uvijek jednak onome što pokažu testovi pamćenja. Drugim riječima, mentalna magla može biti vrlo stvarna, a da pritom ne znači da se događa ozbiljno propadanje kognitivnih sposobnosti.
Estrogen je važan i za mozak
Jedan od razloga zašto se brain fog javlja upravo u perimenopauzi krije se u hormonima.
Estrogen ne djeluje samo na reproduktivne organe. Receptori za estrogen postoje i u dijelovima mozga koji sudjeluju u pamćenju, pažnji i donošenju odluka. Estrogen je povezan i s djelovanjem serotonina i dopamina koji sudjeluju u raspoloženju, motivaciji, pamćenju i koncentraciji.
Valja imati na umu da perimenopauza nije razdoblje u kojem estrogen jednostavno i ravnomjerno pada. Njegove razine mogu znatno oscilirati, pa se i mozak mora prilagođavati novim hormonalnim okolnostima.
Kod nekih žena ta prilagodba prolazi gotovo neprimjetno, a neke primjećuju da im sporije dolaze riječi, da su zaboravljivije ili da se teže koncentriraju.
Naravno, hormoni nisu jedini krivac.
Ako se nekoliko puta tijekom noći budimo zbog valunga, teško ponovno zaspimo, pod većim smo stresom ili tjeskobnije nego prije, teško je očekivati da ćemo sljedećeg jutra biti potpuno fokusirane.
San, raspoloženje, stres i valunzi mogu dodatno pojačati osjećaj mentalne magle. A posljednjih godina znanstvenici u ovoj priči sve više istražuju – crijeva.
Crijeva i mozak stalno komuniciraju
Crijeva i mozak nisu dva potpuno odvojena sustava. Između njih postoji stalna komunikacija koju znanstvenici nazivaju os crijevo–mozak.
U toj komunikaciji sudjeluju živci, hormoni, imunološki sustav i brojne tvari koje proizvode bakterije u našim crijevima.
Mozak može utjecati na probavu i rad crijeva – svi znamo kako stres može „sjesti na želudac“. Ali komunikacija ide i u drugom smjeru: stanje u crijevima može biti povezano s raspoloženjem, reakcijom na stres i nekim funkcijama mozga.
Menopauza toj priči dodaje još jedan zanimljiv element. Istraživanja posljednjih godina pokazuju da promjene razine estrogena mogu biti povezane i s promjenama crijevne mikrobiote.
Istodobno, određene crijevne bakterije sudjeluju u načinu na koji organizam razgrađuje i ponovno koristi estrogen. Taj dio mikrobiote naziva se estrobolom.
Zbog toga se danas sve više istražuje može li promjena crijevne mikrobiote tijekom menopauze biti povezana s raspoloženjem, stresom, upalnim procesima i kognitivnim funkcijama.
To je vrlo zanimljivo područje, ali još uvijek relativno novo.
Ne možemo, dakle, reći da će promjena crijevne mikrobiote jednostavno ukloniti menopauzalni brain fog. Ali sve je više razloga da zdravlje crijeva promatramo kao jedan od dijelova puno šire slike.
Što su psihobiotici?
Iz istraživanja veze između crijeva i mozga razvio se i pojam psihobiotika. Psihobiotici su određene probiotičke bakterije koje se istražuju zbog mogućeg utjecaja na stres, raspoloženje i neke funkcije mozga.
Važno je, međutim, znati da nisu svi probiotici jednaki. Kod njih je važan konkretan soj bakterije, pa se rezultati istraživanja jednog soja ne mogu jednostavno pripisati svim probioticima.
Dosadašnja istraživanja psihobiotika daju zanimljive rezultate. Neke studije pokazuju moguće povoljne učinke određenih probiotičkih kombinacija na simptome tjeskobe, depresivnog raspoloženja i reakciju na stres.
Ipak, istraživanja se dosta razlikuju prema korištenim bakterijama, dozama i ispitanicima, pa se psihobiotici zasad mogu promatrati kao moguća dopuna brizi o zdravlju, a ne kao zamjena za liječenje.
Među bakterijskim sojevima koji se istražuju u vezi sa stresom nalaze se Lacticaseibacillus paracasei LA903 i Lacticaseibacillus casei LA205.
U jednom prekliničkom istraživanju njihova je kombinacija ispitivana u uvjetima kroničnog stresa. Zabilježene su promjene povezane s odgovorom na stres te djelovanjem serotonina i dopamina u dijelu mozga važnom za pamćenje. Ovi rezultati prije svega pokazuju zašto je veza između crijeva, stresa i mozga trenutačno toliko zanimljiva znanstvenicima.
A gdje je u toj priči vitamin B6?
Za normalan rad mozga važni su i vitamini skupine B. Vitamin B6 sudjeluje u procesima potrebnima za stvaranje serotonina i dopamina, tvari koje imaju važnu ulogu u raspoloženju, motivaciji i normalnom radu živčanog sustava. Također doprinosi normalnoj psihološkoj funkciji.
Jedan od dodataka prehrani razvijenih upravo na povezanosti crijeva i mozga je Melioran® Psychobiotic, koji sadrži sojeve Lacticaseibacillus paracasei LA903 i Lacticaseibacillus casei LA205 te vitamin B6.
Koliko god mikrobiom bio zanimljivo i moderno područje istraživanja, osnova očuvanja zdravlja mozga u srednjoj dobi i dalje je prilično jednostavna.
Kretanje, kvalitetan san, uravnotežena prehrana, kontrola krvnog tlaka, šećera i kolesterola te liječenje depresije, tjeskobe ili poremećaja spavanja i dalje su među najvažnijim stvarima koje možemo učiniti za zdravlje mozga.
A prehrana bogata povrćem, voćem, mahunarkama, cjelovitim žitaricama, orašastim plodovima i fermentiranom hranom ujedno odgovara i našoj crijevnoj mikrobioti.
Drugim riječima, sve više otkrivamo da su mozak i crijeva puno povezaniji nego što smo nekada mislili.
Naravno, ako se zaboravljivost naglo pogoršava, ozbiljno ometa svakodnevni život, prati je dezorijentacija ili drugi neurološki simptomi, ne treba sve automatski pripisati menopauzi. Isto vrijedi za jače promjene raspoloženja, dugotrajnu nesanicu ili izraženu tjeskobu.
O takvim simptomima svakako treba razgovarati s liječnikom kako bi se isključili drugi mogući uzroci i, ako je potrebno, odabrala odgovarajuća terapija.
Tamara Vratarić
Članak nastao u suradnji s magistrom nutricionizma Lucijom Drobac.
Ako vam je ovaj sadržaj pomogao, slobodno ga podijelite.
