Ulazak u menopauzu za žene s dijabetesom donosi dodatne izazove koji su nerijetko podcijenjeni. Hormonske promjene koje prate ovaj period života izravno utječu na razinu glukoze u krvi, osjetljivost na inzulin, raspoloženje i apetit. Ako tome dodamo moguće debljanje, nesanicu i promjene u metabolizmu, nije teško razumjeti zašto menopauza i dijabetes zahtijevaju pomno praćenje.
Što se točno mijenja?
Estrogen i progesteron, ključni hormoni čija razina pada u menopauzi, igraju značajnu ulogu u regulaciji glukoze. Estrogen, primjerice, pomaže tijelu da bolje iskoristi inzulin. Kad razine tog hormona počnu padati, osjetljivost na inzulin se smanjuje – što može dovesti do povišenih vrijednosti šećera u krvi i pojačanih fluktuacija.
Tijelo u menopauzi također skladišti više masti, osobito oko trbuha, što dodatno pogoršava inzulinsku rezistenciju. Osim toga, nesanica i noćno znojenje utječu na razinu kortizola, hormona stresa, koji može dodatno povisiti šećer u krvi. Neki simptomi menopauze – poput umora, nervoze ili znojenja – mogu se zamijeniti s hipoglikemijom, pa je važno naučiti prepoznavati o čemu je riječ.
Što kaže istraživanje?
Studije pokazuju da žene s dijabetesom u postmenopauzi imaju veću učestalost kardiovaskularnih bolesti, problema s kostima i infekcija urinarnog trakta. Također, promjene u radu štitnjače, koje su češće u ovoj dobi, mogu zakomplicirati upravljanje šećerom u krvi.
Jedno američko istraživanje objavljeno u Menopause Journal pokazalo je da žene s dijabetesom tipa 2 u perimenopauzi češće prijavljuju valunge, depresivne epizode i poteškoće sa spavanjem u odnosu na žene bez dijabetesa. To jasno pokazuje koliko je važno holistički pristupiti njezi u tom razdoblju.
Kako si olakšati?
Prvo i najvažnije – sve promjene u terapiji treba raditi u suradnji s liječnikom, idealno timom u kojem su i ginekolog i endokrinolog. Kontrola šećera u menopauzi često zahtijeva precizniju prilagodbu inzulina ili lijekova, kao i veću pažnju na prehranu i tjelesnu aktivnost.
Fokus treba biti na stabiliziranju razine šećera bez dodatnog opterećenja organizma – dakle, izbjegavanje ekstremnih dijeta, prekomjernog vježbanja ili dodavanja suplementa “na svoju ruku”. Kod nekih žena, hormonska nadomjesna terapija (HNL) može pomoći – no ona nije za svakoga i zahtijeva individualnu procjenu rizika.
Važno je i obratiti pažnju na:
- Kvalitetan san, jer san regulira hormone gladi i stresa.
- Uravnoteženu prehranu s naglaskom na cjelovite žitarice, proteine i zdrave masti.
- Redovitu, ali umjerenu fizičku aktivnost – hodanje, lagano istezanje, plivanje.
- Praćenje ciklusa glikemije češće nego prije – jer promjene mogu biti iznenadne.
- Podršku zajednice ili savjetovanje, osobito ako se javljaju depresivnost ili anksioznost.
I za kraj ako razmišljate o promjenama terapije, prirodnim pripravcima ili hormonskoj nadomjesnoj terapiji, nužno je savjetovati se s liječnikom.
Darja Visković
Cover photo: Designed by Freepik
