doc.dr.sc Selma Jusufović
Sarajevska liječnica doc.dr.sc Selma Jusufović, dr.med., specijalistica interne medicine i subspecijalistica endokrinologije i dijabetologije, već se 20 godina bavi endokrinologijom, uz fokus na reproduktivno zdravlje žena. Autoritet je u tom području u susjednoj Bosni i Hercegovini, dok je ujedno i članica renomiranih međunarodnih stručnih udruženja. Za portal Pričaj mi o tome govorila je, među ostalim, o novitetima u području znanstvenih spoznaja i terapija za menopauzalnu tranziciju te čvrsto poručila svim ženama da simptomi koje osjećaju nikako nisu nešto što “samo trebaju otrpjeti”. Baš naprotiv, kaže, za svaku ženu treba pronaći individualno rješenje koje će joj omogućiti da kroz menopauzalnu tranziciju prođe uz što bolju kvalitetu života i očuva zdravlje za godine koje slijede.
Iako je menopauzalna tranzicija prirodno stanje koje će proći svaka žena, je li percepcija tog stanja i dalje nedovoljno jasna široj javnosti?
Da, još uvijek menopauzu često shvaćamo samo kao prestanak menstruacije i valunge, iako je riječ o višegodišnjem biološkom procesu koji može utjecati na gotovo sve organske sisteme. Hormonalne promjene koje se dešavaju u perimenopauzi i menopauzi djeluju na san, raspoloženje, metabolizam, kosti, mišiće, krvne žile, srce, mozak i urogenitalni sistem. I baš zato što djeluju na brojne organske sisteme, simptomi menopauze mogu značajno narušiti kvalitetu života.
Ali s druge strane, važno je i ne pripisivati svaki simptom menopauzi. U toj životnoj dobi mogu se pojaviti anemija, bolesti štitnjače, metabolički poremećaji i druga stanja koja treba prepoznati.
Kako znati i prepoznati da se dogodio ulazak u perimenopauzu?
Najčešći prvi znak je promjena menstrualnog ciklusa – ciklusi mogu postati kraći, duži, obilniji ili neredovni. Međutim, prvi simptomi mogu biti i poremećaj sna, valunzi, promjene raspoloženja, osjećaj ubrzanog i nepravilnog rada srca, glavobolja ili “brain fog”.
Kod žena starijih od 45 godina dijagnoza je najčešće klinička i rutinsko određivanje FSH-a i estradiola nije potrebno, jer njihove vrijednosti u perimenopauzi značajno osciliraju. Kod žena mlađih od 45 godina hormonska obrada može biti potrebna, dok je kod žena mlađih od 40 godina obavezna radi evaluacije prijevremene ovarijalne insuficijencije.
Osim valunga i noćnog znojenja, što se još događa u organizmu?
Estrogenski receptori nalaze se u gotovo svakoj stanici našeg organizma, zato kada nemamo dovoljno estrogena, to osjeća svaki dio našeg tijela. Promjene hormona mogu utjecati na san, raspoloženje i koncentraciju, ali i na sastav tijela, takozvanu tjelesnu kompoziciju.
Povećava se sklonost nakupljanju visceralne masnoće, smanjuje se mišićna masa, može rasti inzulinska rezistencija i ubrzano se gubi koštana masa. Promjene zahvaćaju i kožu, zglobove te sluznice.
Kakva je povezanost menopauze i kardiovaskularnog zdravlja?
Tokom menopauzalne tranzicije (perimenopauze) mogu se pojaviti nepovoljne promjene lipidnog statusa, krvnog tlaka, inzulinske osjetljivosti, raspodjele masnog tkiva i funkcije krvnih žila. U tom periodu kardiovaskularni rizik kod žena počinje rasti i postepeno se približava riziku muškaraca iste životne dobi.
Posebno je značajna dob u kojoj nastupa menopauza: žene koje uđu u menopauzu između 45. i 49. godine imaju oko 13 posto veći rizik koronarne bolesti u odnosu na žene kod kojih menopauza nastupi oko 50.–51. godine, dok je kod žena u kojih je menopauza nastupila prije 40. godine života, taj rizik veći za oko 50 posto. Zato je period menopauzalne tranzicije idealno vrijeme za procjenu krvnog tlaka, lipida, glukoze, tjelesne težine, obima struka i ostalih kardiovaskularnih faktora rizika.
Koje su najnovije spoznaje o hormonalnim promjenama u perimenopauzi i postmenopauzi?
Danas menopauzu promatramo puno šire nego ranije – kroz kardiometaboličko, koštano, mišićno, neuropsihološko i urogenitalno zdravlje žene. Sve smo više svjesni koliko je bitno prevenirati osteoporozu, očuvati mišićnu masu i metaboličko zdravlje. U svim ovim aspektima se najdjelotvornije pokazala menopauzalna hormonska terapija. No znamo da kod hormonske terapije nije važno samo uzima li žena hormone, nego koje hormone, koju dozu, kojim putem i u kojem životnom razdoblju.
Veliki novitet su i nehormonski lijekovi koji djeluju na neurokininski sistem u mozgu i ciljano smanjuju vazomotorne simptome (valunge). S obzirom da ovi lijekovi djeluju samo na smanjenje valunga, a nemaju gore navedene protektivne učinke za druge organske sisteme, preporučuju se uglavnom u slučajevima kada je kontraindicirana hormonska terapija.
Je li hormonska terapija najbolji izbor?
Za pravilno odabranu ženu sa izraženim simptomima i bez kontraindikacija, menopauzalna hormonska terapija i dalje je najefikasnija terapija za valunge i noćno znojenje. Također povoljno djeluje na urogenitalne simptome i gubitak koštane mase.
Ipak, nije najbolji izbor za svaku ženu. Odluka mora biti individualna. Pri donošenju odluke za terapiju u obzir se uzimaju simptomi, vrijeme od nastupa menopauze, osobna i obiteljska anamneza te kardiovaskularni, tromboembolijski i onkološki rizik.
Što danas podrazumijeva suvremena hormonska terapija?
Prije svega individualizirani pristup. Često se koristi 17β-estradiol, posebno transdermalno – u obliku flastera, gela ili spreja. Takav način primjene ima manji utjecaj na jetru, faktore koagulacije i trigliceride u odnosu na estrogen u tabletama.
Ako žena ima maternicu, uz estrogen je potrebna zaštita endometrija progesteronom ili progestogenom. Često se koristi mikronizirani progesteron, a kod nekih žena dobar izbor može biti i intrauterini sistem s levonorgestrelom, poznatiji kao Mirena spirala.
Kada žena treba potražiti pomoć i koje se analize pritom rade?
Kada simptomi počnu remetiti san, svakodnevno funkcioniranje, raspoloženje, seksualno zdravlje ili kvalitetu života, ne treba čekati da postanu nepodnošljivi.
Procjena za terapiju sadrži detaljnu anamnezu, krvni tlak, težinu, BMI i obim struka. Od laboratorijskih nalaza često su korisni krvna slika, glukoza ili HbA1c, lipidni profil te prema indikaciji TSH, feritin, vitamin D i drugi nalazi. Kod tipične perimenopauze nakon 45. godine FSH i estradiol uglavnom nisu potrebni.
Kako menopauza utječe na štitnjaču i žene s dijabetesom?
Simptomi menopauze i bolesti štitnjače često se preklapaju – umor, promjene težine, palpitacije, poremećaj sna i koncentracije. Zato je važno po potrebi provjeriti funkciju štitnjače, a ne sve automatski pripisati menopauzi.
Kod dijabetesa menopauzalne promjene mogu povećati visceralnu masnoću i inzulinsku rezistenciju te otežati metaboličku kontrolu. Međutim, dobro reguliran dijabetes sam po sebi nije kontraindikacija za hormonsku terapiju.
Što biste poručili ženama kako da se što bolje nose s menopauzom?
Menopauza nije bolest, ali nije ni nešto što žena mora jednostavno pretrpjeti. To je važno životno razdoblje u kojem treba početi razmišljati o svom zdravlju – snu, tjelesnoj aktivnosti, mišićnoj masi, kostima, težini, krvnom tlaku, šećeru i lipidima.
Ne postoji jedna terapija koja odgovara svakoj ženi. Cilj nam je prepoznati individualne potrebe i rizike te pronaći rješenje koje će ženi omogućiti da kroz menopauzalnu tranziciju prođe uz što bolju kvalitetu života i očuva zdravlje za godine koje slijede.
Jasmina Sarić Čedić
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
