Menopauza je prirodni biološki događaj koji kod mnogih žena ne zahtijeva dodatne intervencije kojima bi se utjecalo na postojeće simptome. Hormonalne promjene uz postojeće genetske, životne i okolišne rizične čimbenike utječu na individualni rizik razvoja kroničnih bolesti kao što su kardiovaskularne bolesti i osteoporoza. Primjena menopauzalne hormonske terapije povoljno utječe na smanjenje gubitka koštane mase, kardiovaskularnu dobrobit te simptome menopauze.
Estrogen je temelj
Svaki oblik liječenja potrebno je prilagoditi individualnim potrebama žene. Temelj menopauzalne hormonske terapije je estrogen koji se sam primjenjuje kod žena kojima je operativno odstranjena maternica ili zajedno s progesteronom kod onih žena koje imaju maternicu, da bi se žena zaštitila od stimulacije sluznice maternice (endometrija) i moguće maligne promjene.
Primjena estrogena može biti oralno putem tableta ili preko kože putem naljepaka, gela ili spreja. Svi ne-oralni pripravci estrogena sadrže estradiol koji je vodeći cirkulirajući estrogen iz premenopauzalnog razdoblja života. Oralni pripravci estrogena se metaboliziraju u tankom crijevu i jetri i kao rezultat u krvi se javlja 5-10 puta više estrona nego estradiola. Estron ima duže vrijeme zadržavanja u cirkulaciji i služi kao rezvoar za stvaranje estradiola u ciljnim tkivima. Kod ne-oralne primjene estrogena izbjegnut je prvi prolaz kroz jetru i u cirkulaciji su jednakomjerno zastupljeni estradiol i estron u omjeru 1:1 koji je bliži fiziološkom omjeru.
Postojeće stručne preporuke preferiraju primjenu ne–oralnih estrogenskih pripravaka kao što je transdermalni sprej kod žena koje su rizične za venski tromboembolizam, ili imaju kardiovaskularni rizik uključujući pušenje, debljinu, šećernu bolest i hipertrigliceridemiju. Transdermalnom primjenom estrogena postižu se stabilnije vrijednosti u krvi s manje izraženim učinkom na sintezu proteina jetre. Transdermalna primjena se vrši na suhu i zdravu kožu podlaktice ili bedra, ali nikad na dojke ili područje u blizini dojki.
Važno je s terapijom krenuti na vrijeme
Menopauzalna hormonska terapija se ne treba primjenjivati u žena s estrogen ovisnom malignom bolesti dojke ili endometrija. Trajanje hormonske menopauzalne terapije je individualno i treba se zasnivati na procjeni dobrobiti i rizika za svaku pojedinu ženu. Važno je s terapijom krenuti na vrijeme – unutar prvih 10 godina od prirodnog nastupa menopauze ili do 60.godine života, a doza se individualno određuje ovisno o jačini simptoma. Uvijek je preporuka koristiti najmanju učinkovitu dozu.
Zaključno, svakoj ženi individualno treba procjenjivati zdravstveno stanje i potrebu za uvođenjem hormonske terapije vodeći se jačinom simptoma, čimbenicima rizika i mogućnosti prevencije određenih bolesti, ponajprije osteoporoze i kardiovaskularnih bolesti. Hormonska terapija nije lijek za očuvanje mladosti, ali je značajan alat za pomoć ženama.
prof.dr.sc. Maja Radman, specijalist endokrinologije i dijabetologije
