Ako postoji razdoblje u životu kada bismo trebale plesati – onda je to menopauza. Ne zato što smo odjednom postale slobodne poput tinejdžerki bez roditeljskog nadzora (iako, da budemo iskrene, ima i toga), nego zato što ples doslovno i znanstveno obnavlja tijelo, mozak i raspoloženje.
Hormoni vole ritam
Istraživanja pokazuju da ples ima nevjerojatan utjecaj na razine serotonina i dopamina — hormona sreće koji nam u menopauzi najčešće nedostaju . Jedno njemačko istraživanje (University of Magdeburg, 2021.) pokazalo je da žene u postmenopauzi koje plešu tri puta tjedno imaju bolju ravnotežu, gušće kosti i manju razinu kortizola (hormona stresa) u odnosu na one koje samo hodaju ili vježbaju u teretani.
Drugim riječima — tvoj mozak ne mari jesi li na plesnom podiju, u kuhinji s kuhačom umjesto mikrofona, ili u dnevnom boravku u pidžami. Važno mu je samo da se krećeš u ritmu.
Kardiolozi vole ples gotovo jednako kao i učitelji tanga. Studije pokazuju da ples poboljšava kardiovaskularnu izdržljivost i snižava krvni tlak, a istovremeno ne opterećuje zglobove kao trčanje.
Osim toga, ples potiče limfu i cirkulaciju – što znači da pomaže i koži, probavi i osjećaju da nam noge nisu „od olova“.
Ili kako bi rekla legendarna Tina Turner: “Sve sam otplesala – radost, bol, promjene. Ples održava moj duh živim.”
Ples nije samo fizička aktivnost, nego i trening za mozak. Učiš nove korake, pamtiš ritam, koordiniraš pokrete – sve to stimulira hipokampus, dio mozga koji je ključan za pamćenje.
Studija objavljena u časopisu Frontiers in Aging Neuroscience pokazala je da ples bolje od bilo koje druge aktivnosti (čak i sudokua) usporava kognitivno starenje. Dakle, plesni podij može biti tvoja osobna anti-aging terapija — samo bez injekcija.
Ples kao terapija duše
Kad hormoni polude, raspoloženje ide gore-dolje brže od TikTok trenda. Ples oslobađa napetost, daje nam osjećaj lakoće i povezanosti s tijelom koje možda više ne reagira kao prije — ali još uvijek zna ritam.
Čak je i slavna Meryl Streep jednom rekla: “Ne možeš biti tužna dok plešeš. Tijelo tad jednostavno odbija da budeš tužna.” Jel tako — kad pustimo pjesme iz ’80-ih i osjetimo kako nam kukovi rade, sve brige postaju manje.
I naravno da kad plešemo trebamo zaboraviti na zrcala, koreografije i usporedbe. Ples je osobna stvar I vrijeme kad puštamo tijelo da kaže što osjeća — bez riječi.
Neke žene biraju orijentalni ples jer osnažuje zdjelicu, druge salsu zbog energije, a treće jednostavno plešu dok kuhaju ručak. Sve je jednako dobro.
Jer, kako bi rekla Oprah Winfrey: “Kad plešem, zaboravim da moram biti bilo što drugo osim sebe.”
Menopauza nas ne traži da usporimo – nego da promijenimo glazbu. Pa ako nas hormoni već tjeraju da se preznojavamo, barem to možemo činiti u ritmu i sa osmijehom.
Tamara Vratarić
