Suhoća, peckanje, osjećaj zatezanja, svrbež ili nelagoda koja se javlja pri hodanju, vježbanju, sjedenju ili spolnom odnosu mnogima od nas postaju gotovo svakodnevni pratitelji postmenopauze. I upravo zato lako se dogodi da ih počnemo doživljavati kao nešto sa čime jednostavno treba živjeti. A ne treba.
Promjene intimnog područja nakon menopauze nisu samo pitanje seksualnosti niti su beznačajna posljedica starenja. One mogu utjecati na svakodnevnu udobnost, san, tjelesnu aktivnost, partnerski odnos i općenito kvalitetu života. Za razliku od valunga, koji kod velikog broja žena s vremenom postaju blaži ili nestaju, tegobe povezane s vaginalnom i vulvarnom suhoćom bez odgovarajuće njege i liječenja mogu s godinama postajati izraženije.
Stručnjaci ih danas najčešće obuhvaćaju pojmom genitourinarni sindrom menopauze (GSM), a dobra je vijest da postoji više načina kojima se simptomi mogu ublažiti i vratiti osjećaj ugode.
Zašto se iritacije mogu pojaviti tek u postmenopauzi?
Nakon menopauze razina estrogena trajno je niža, a posljedice toga osjećaju i tkiva vulve, rodnice, mokraćne cijevi i mokraćnog mjehura.
Sluznica rodnice postupno može postati tanja, suša i manje elastična, vaginalnog sekreta ima manje, a prirodna lubrikacija slabi. The Menopause Society upozorava da se kod nekih žena simptomi GSM-a uopće ne moraju značajnije pojaviti tijekom perimenopauze, nego tek nekoliko godina nakon menopauze.
Zato žena koja je prošla menopauzu bez većih problema može nekoliko godina poslije početi osjećati neugodno peckanje ili svrbež i u prvi mah ih uopće ne povezati s hormonalnim promjenama.
Suhoća je tek jedan od simptoma. Mogu se pojaviti pečenje, svrbež i iritacija vulve, osjećaj zatezanja, bol ili nelagoda pri penetraciji, osjetljivost pri ginekološkom pregledu, pa čak i neugoda pri brisanju nakon mokrenja ili zbog trenja odjeće. GSM može uključivati i urinarne simptome. Drugim riječima, nije riječ samo o „suhoći rodnice“.
Više njege nije uvijek i bolje
Kronična nelagoda često potakne žene da intimno područje počnu još intenzivnije prati, koristiti posebne gelove, vlažne maramice, mirisne preparate ili različite proizvode koji obećavaju osjećaj svježine. I upravo tu možemo napraviti više štete nego koristi.
The Menopause Society savjetuje izbjegavanje sapuna, ulja za kupanje i pjenušavih kupki na području vulve te navodi da je za njezino pranje dovoljna voda. Osjetljiva sluznica može reagirati i na pojedine sastojke preparata, mirise i druge iritanse.
Kada je tkivo već suho i osjetljivo, cilj nije „temeljitije očistiti“ intimno područje, nego što manje remetiti njegovu prirodnu ravnotežu.
Važno je i razlikovati lubrikant od vaginalnog ovlaživača. Lubrikant se uglavnom koristi neposredno prije ili tijekom spolnog odnosa kako bi se smanjilo trenje. Vaginalni ovlaživači namijenjeni su redovitoj uporabi i održavanju hidratacije tkiva kroz dulje vrijeme, neovisno o seksualnoj aktivnosti.
Hijaluronska kiselina nije samo za kožu lica
Jedna od nehormonskih mogućnosti za ublažavanje vaginalne suhoće i nelagode jesu vaginalni ovlaživači na bazi hijaluronske kiseline.
Hijaluronsku kiselinu uglavnom povezujemo s hidratantnim serumima za lice, ali njezina sposobnost vezanja vode korisna je i u njezi vaginalne sluznice. Posljednjih godina pojavljuje se sve više kliničkih podataka o njezinoj primjeni kod žena u postmenopauzi.
Sustavni pregled i metaanaliza randomiziranih kontroliranih istraživanja objavljena 2026. obuhvatila je 11 studija. Autori su zaključili da je vaginalna hijaluronska kiselina obećavajuća nehormonska opcija za vulvovaginalnu nelagodu u postmenopauzi, uz poboljšanja vaginalne suhoće, seksualne funkcije i kvalitete života. Istodobno upozoravaju da se korištene formulacije i protokoli među studijama razlikuju te da su potrebna dodatna standardizirana i dugotrajnija istraživanja.
Za žene koje traže nehormonsku hidrataciju intimnog područja jedna od mogućnosti je Hyalofemme vaginalni gel, čija je glavna komponenta Hydeal-D®, derivat hijaluronske kiseline. Prema informacijama proizvođača, učestalost primjene ovisi o stupnju suhoće vaginalne sluznice, a preporučena primjena je jednom svaka tri dana tijekom 30 dana, osim ako zdravstveni stručnjak ne preporuči drukčije. (Hyalofemme)
Redovita hidratacija sluznice ima drukčiju ulogu od povremene lubrikacije – cilj joj je održavati vlagu i time smanjiti svakodnevni osjećaj suhoće i nelagode.
Upravo je ta razlika važna ženama koje možda nemaju nikakvih problema sa seksualnim životom, ali osjećaju peckanje, zatezanje ili iritaciju tijekom dana.
Kroničnu iritaciju ne treba automatski pripisati menopauzi
Postoji još jedna važna stvar: svako peckanje, svrbež ili bol nakon menopauze nije GSM.
Slične simptome mogu izazvati infekcije, dermatološka stanja, alergijske ili kontaktne reakcije te druga ginekološka i urološka stanja. Vulvovaginitis, primjerice, može imati niz uzroka – od bakterija i gljivica do alergena.
Zato dugotrajne, ponavljajuće ili novonastale simptome nije dobro mjesecima liječiti samostalno.
Posebno je važno javiti se liječniku ako se pojave krvarenje nakon menopauze, neuobičajen iscjedak ili neugodan miris, ranice ili promjene na koži vulve, jaka bol, bol ili pečenje pri mokrenju odnosno simptomi koji se pogoršavaju ili ne prolaze.
Kod blažih simptoma nehormonski vaginalni ovlaživači i lubrikanti često su prvi korak. No kod izraženijeg GSM-a postoje i učinkovite terapije koje se propisuju nakon liječničke procjene.
Tamara Vratarić
Ako vam je ovaj tekst pomogao, slobodno ga podijelite.
