Jedna od tri žene starije od 35 godina ne zna nalazi li se u perimenopauzi. Taj podatak koji prenosi The Menopause Society prilično dobro pokazuje koliko smo još uvijek nepripremljene za razdoblje koje može početi mnogo ranije nego što očekujemo.
Jer perimenopauza ne mora započeti valunzima ni neredovitim menstruacijama. Ponekad počinje lošijim snom, neobjašnjivom razdražljivošću, promjenama raspoloženja, zaboravljivošću ili jednostavnim osjećajem: „Nešto sa mnom više nije kao prije.“
A kada se takve promjene dogode ženi od 38, 40 ili 42 godine, perimenopauza često nije prvo što će vam pasti na pamet.
Prvi znak možda neće biti promjene u ciklusu
Mnoge žene još uvijek očekuju da će približavanje menopauzi prepoznati po menstruaciji koja počinje kasniti ili preskakati. No menopauzalna tranzicija mnogo je složenija.
Hormonske promjene mogu započeti prije nego što menstrualni ciklus postane očito neredovit. Upravo zato među prvim znakovima mogu biti problemi sa spavanjem, buđenje tijekom noći, promjene raspoloženja, tjeskoba, razdražljivost, umor te poteškoće s koncentracijom i pamćenjem.
Neke žene primjećuju glavobolje ili osjetljivost dojki, druge promjene seksualne želje, a kod nekih se javljaju valunzi i noćno znojenje. No upravo je važno naglasiti da valunzi, iako su postali gotovo sinonim za menopauzu, ne moraju biti prvi simptom niti ih ima svaka žena.
Zbog toga početak perimenopauze ponekad više nalikuje razdoblju u kojem smo „nekako izvan sebe“ nego jasnoj hormonalnoj promjeni koju možemo lako prepoznati.
Zašto sa 38 ili 40 godina ne pomišljamo na perimenopauzu?
Jedan od razloga vrlo je jednostavan: menopauzu još uvijek povezujemo s pedesetima.
Prosječna dob prirodne menopauze jest oko 51 godine, ali perimenopauza prethodi posljednjoj menstruaciji i može trajati godinama. Najčešće počinje tijekom četrdesetih, a kod nekih žena promjene mogu početi i ranije.
Žena koja se približava četrdesetoj zato će nesanicu vjerojatnije povezati s poslom, obitelji ili stresom. Razdražljivost s premalo sna. Probleme s koncentracijom s previše obveza. Promjene tjelesne težine sa sporijim metabolizmom. A kada se nekoliko takvih promjena pojavi istodobno, često ih promatramo kao odvojene probleme.
Tek kada se počne mijenjati i menstrualni ciklus, mnoge žene prvi put pomisle da bi između svih tih simptoma mogla postojati poveznica.
Simptomi dođu, nestanu pa se ponovno vrate
Perimenopauza dodatno zbunjuje zato što simptomi nisu nužno stalni.
Jedan mjesec žena može izrazito loše spavati, osjećati napetost ili imati valunge, a nekoliko tjedana poslije osjećati se sasvim dobro. Ciklus neko vrijeme može biti kraći, zatim dulji. Menstruacije mogu postati obilnije ili oskudnije.
Razlog je upravo u prirodi perimenopauze. Razine hormona ne smanjuju se ravnomjerno iz mjeseca u mjesec, nego osciliraju. Zato ni iskustvo perimenopauze nije pravocrtno.
I tu nastaje jedna od najvećih zamki: kada simptom nestane, lako zaključimo da je bio posljedica stresa, umora ili slučajnosti. Kada se nekoliko mjeseci poslije ponovno pojavi, ponovno tražimo neko drugo objašnjenje.
Ni hormonski nalaz ne mora dati jednostavan odgovor
Mnoge misle da postoji krvna pretraga koja će nam nedvosmisleno reći: da, počela je perimenopauza.
No u ovom razdoblju vrijednosti hormona mogu znatno oscilirati. Posebno se to odnosi na FSH, čija vrijednost može biti različita ovisno o trenutku u kojem je mjeren.
Zbog toga jedan hormonski nalaz često nije dovoljan da bi se perimenopauza potvrdila ili isključila.
Liječnik će procjenu obično temeljiti na dobi žene, simptomima, promjenama menstrualnog ciklusa i zdravstvenoj anamnezi, a prema potrebi preporučiti dodatne pretrage kako bi se isključili drugi mogući uzroci tegoba.
To je posebno važno jer nesanica, umor, tjeskoba, lupanje srca, promjene raspoloženja ili poteškoće s koncentracijom nisu simptomi koji se mogu automatski pripisati perimenopauzi.
Problem nije u tome što žene ne slušaju svoje tijelo
Podatak da jedna od tri žene nakon 35. godine nije sigurna nalazi li se u perimenopauzi lako bi se mogao protumačiti kao nedovoljna osviještenost žena o vlastitom zdravlju. No problem je mnogo širi.
O perimenopauzi se desetljećima govorilo premalo, a kada se o menopauzi i govorilo, uglavnom se svodila na nekoliko najpoznatijih simptoma – neredovite menstruacije i valunge.
Zato žene mogu itekako primjećivati da se nešto mijenja, ali jednostavno nemaju informacije koje bi im omogućile da te promjene stave u pravi kontekst.
Prepoznati početak perimenopauze ne znači svaku novu tegobu nakon 35. ili 40. godine pripisati hormonima. Upravo suprotno. Svaki novi, izraženi ili dugotrajni simptom potrebno je spomenuti liječniku, koji može procijeniti radi li se o menopauzalnoj tranziciji ili postoji drugi uzrok koji treba istražiti.
Ali znati da perimenopauza može izgledati puno drukčije od onoga što smo godinama zamišljale već je velik korak.
Jer možda prvo pitanje žene koja odjednom lošije spava, teže se koncentrira, postaje razdražljivija i primjećuje promjene ciklusa ne bi trebalo biti samo „Što nije u redu sa mnom?“
Možda bi vrijedilo pitati i: „Je li moguće da je počela perimenopauza?“
I o tome razgovarati sa svojim liječnikom. A ako vam ne posveti odgovarajuću pozornost, potražiti drugog liječnika.
Ratka Mihaljević
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
