Sve želimo živjeti duže i zdravije, ali jeste li znale da je jedan od ključnih čimbenika koji nas sprječava u tome kronična upala? S godinama, naše tijelo prolazi kroz proces koji se naziva inflamaaging, a radi se o stalnoj, niskoj razini upale koja tiho, ali uporno, ubrzava starenje i povećava rizik od raznih bolesti.
Ako je akutna upala poput sirene za uzbunu kad se ozlijedite – koja brzo nestane kad tijelo popravi štetu – kronična upala je tihi neprijatelj. Ovaj niskorazinski upalni odgovor ne prestaje, već neprestano “gricka” naše stanice i organe, polako ih oštećujući.
Što je inflamaaging?
Inflamaaging (kombinacija riječi “inflamacija” i “aging”, odnosno starenje) je pojam koji opisuje kroničnu, nisku razinu upale koja se razvija s godinama i povezuje se sa starenjem organizma. Ovo ukazuje na to da su upalni procesi jedan od ključnih pokretača starenja, te da kontinuirana, niska razina upale može ubrzati biološko starenje i povećati rizik od brojnih bolesti povezanih s dobi.
Dok je akutna upala kratkotrajna i koristi tijelu za obranu od infekcija ili ozljeda, kronična upala je trajna i niska, a može štetno djelovati na tkiva i organe tijekom dužeg vremena.

Kako starimo, kronična upala uzima danak. Oštećuje tkiva, ubrzava oksidativni stres, slabi naš imunološki sustav i smanjuje sposobnost stanica da se regeneriraju. S vremenom, to može rezultirati nizom problema – od bora na koži, do ozbiljnijih stanja poput srčanih bolesti, dijabetesa, pa čak i Alzheimerove bolesti.
Naš način života također igra veliku ulogu. Moderan, sjedilački stil života, stres, loša prehrana bogata šećerima i zasićenim mastima, te nedostatak fizičke aktivnosti svi pridonose povećanju upalnih procesa u tijelu.
Kronična upala oštećuje stanice kože i unutarnjih organa, ubrzavajući pojavu bora i gubitak tonusa, kao i smanjenje funkcionalnosti unutarnjih sustava. Upala potiče proizvodnju slobodnih radikala, molekula koje oštećuju stanice, proteine i DNA, što dodatno pogoršava proces starenja. Imunološki sustav, koji bi trebao štititi tijelo, postaje manje učinkovit i manje sposoban za borbu protiv infekcija i bolesti. Kronična upala iscrpljuje obrambene mehanizme tijela. Stanja poput dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti i neurodegenerativnih poremećaja povezana su s kroničnom upalom, koja ubrzava njihov razvoj.
Infamaaging i menopauza
Za vrijeme menopauze, žensko tijelo doživljava velike hormonske promjene, što može povećati upalne procese u organizmu. Smatra se da estrogen ima protuupalni učinak, a smanjenje razine estrogena tijekom menopauze može dovesti do pojačane upale. Ova povećana upala može biti jedan od faktora koji pridonoosi starenju i povezanih problema poput osteoporoze, kardiovaskularnih bolesti, metaboličkog sindroma i drugih stanja koja se često javljaju u menopauzi.
Jedan od glavnih zdravstvenih problema koji se javlja tijekom menopauze je osteoporoza. Smanjena gustoća kostiju povećava rizik od prijeloma. Inflamaaging ima važnu ulogu u razvoju osteoporoze, jer kronična upala može dovesti do smanjenja gustoće kostiju. Upalni procesi mogu aktivirati stanice koje razgrađuju kosti (osteoklasti), što dovodi do gubitka koštane mase.

Nakon menopauze žene su u opasnosti od razvoja kardiovaskularnih bolesti, a inflamaaging može biti ključni faktor u tom procesu. Povećana upala može oštetiti krvne žile i povećati rizik od ateroskleroze (zadebljanje arterijskih stijenki), što može dovesti do srčanih bolesti.
Metabolički sindrom, koji uključuje kombinaciju visokog krvnog tlaka, povišenih razina šećera u krvi, povišenog kolesterola i viška tjelesne mase, također se često javlja u menopauzi. Inflamaaging može igrati značajnu ulogu u nastanku ovog sindroma, jer upala može utjecati na metabolizam lipida i šećera, čime povećava rizik od razvoja dijabetesa tipa 2, povišenog krvnog tlaka i drugih srodnih bolesti.
Kronična upala također je povezana s razvojem neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimerove bolesti. Upalni procesi mogu oštetiti mozak i njegove funkcije, što može uzrokovati gubitak pamćenja i druge mentalne probleme.
Spermidin: Kako pomaže u poticanju autofagije i smanjenju upale?
Srećom, postoje načini na koje možemo potaknuti autofagiju i smanjiti upale – jedan od njih je i korištenje spermidina, molekule koja je postala sve popularnija u svijetu zdravlja i wellnessa.

Spermidin je prirodni poliamin koji se nalazi u mnogim namirnicama, poput pšeničnih klica, soje, graška i sira. Nedavno je privukao veliku pozornost zbog svoje sposobnosti da potakne autofagiju i na taj način smanji kronične upale i poboljša stanično zdravlje.
Spermidin potiče autofagiju, što pomaže tijelu da se riješi oštećenih stanica i komponenti koje bi inače mogle uzrokovati upalu. Ovaj proces je ključan za održavanje zdravih stanica, čime se smanjuju rizici od razvoja bolesti povezanih sa starenjem.
Budući da autofagija uklanja oštećene stanice koje potiču upalu, spermidin djeluje kao prirodni protuupalni agens. Time doprinosi smanjenju inflamaaginga, pomažući tijelu da se nosi s kroničnim upalnim procesima.
Spermidin također pomaže održavati zdravlje mitohondrija, malih “elektrana” stanica koje proizvode energiju. Održavanje funkcije mitohondrija ključno je za smanjenje oksidativnog stresa i održavanje energetske razine tijekom starenja.

Istraživanja su pokazala da povećanje unosa spermidina može imati pozitivne učinke na zdravlje, pa čak i na dugovječnost. U eksperimentima na životinjama, a sad već izlaze i mnoge studije s renomiranih sveučilišta i na ljudima sa CelVio® kompleksom, suplementacija spermidinom povećala je životni vijek i smanjila staničnu disfunkciju povezanu sa starenjem.
Povremeni post može pomoći u pokretanju autofagije, prirodnog procesa čišćenja stanica od oštećenih komponenti. Ova metoda pomaže tijelu da smanji upalu i ubrza regeneraciju stanica. Spermidin kao prirodni poliamin dokazano potiče autofagiju čime pomaže kod „čišćenja“ stanice te samim time i umanjuje upalne procese. Odnosno, bez spermidina nema autofagije neovisno o postu (potvrđena studija s ljudima). Dakle sa smanjenjem spermidina u organizmu, što se počinje događati već u 30-im godinama života, čovjek bi trebao sve dulje i dulje postiti da bi postigao isti ili sličan efekt jer se autofagija neće dogoditi ako nema spermidina.
