Valunzi, umor, debljanje, moždana magla, promjene raspoloženja, nesanica i osjećaj da više “niste svoje”. Većina žena koje ulaze u perimenopauzu ili menopauzu barem će dio ovih simptoma doživjeti tijekom hormonalne tranzicije. Dobar dio će, nadamo se i zahvaljujući našem portalu, krenuti s promjenama životnih navika i traženjem pomoći. No što kada, unatoč promjeni životnih navika ili čak menopauzalnom liječenju, tegobe ne prolaze?
Simptomi se mogu preklapati
Tada ipak valja postaviti pitanje iz naslova ovog teksta – radi li se doista samo o menopauzi ili bi uzrok mogao biti i u radu štitnjače?
Stručnjaci posljednjih godina sve više upozoravaju da se simptomi menopauze i bolesti štitnjače mogu gotovo potpuno preklapati. Zbog toga brojne žene mjesecima, pa čak i godinama, žive uvjerene da je riječ “samo o starenju, odnosno menopauzi”, iako je problem moguće prepoznati i liječiti.
Štitnjača je mala žlijezda smještena na prednjem dijelu vrata, ali njezin utjecaj na organizam znatno je veći nego što njezina veličina sugerira. Hormoni koje proizvodi reguliraju metabolizam, tjelesnu temperaturu, rad srca, potrošnju energije, funkciju mozga, raspoloženje i rad gotovo svake stanice u tijelu. Upravo zato poremećaj njezina rada može izazvati niz simptoma koji nevjerojatno podsjećaju na one koje žene očekuju tijekom menopauze.
Kod usporenog rada štitnjače, odnosno hipotireoze, najčešće se javljaju iscrpljenost, debljanje, osjećaj hladnoće, zatvor, suha koža, prorjeđivanje kose, usporeno razmišljanje, zaboravljivost i depresivno raspoloženje. S druge strane, pojačani rad štitnjače može uzrokovati lupanje srca, tjeskobu, nesanicu, pojačano znojenje, gubitak tjelesne mase i nepodnošenje topline. Mnogi će odmah primijetiti koliko se ti simptomi preklapaju s perimenopauzom.
O tome smo pisali i u članku https://pricajmiotome.com/koja-je-veza-izmedu-stitnjace-i-perimenopauze/
Pojavljuju se u istoj životnoj dobi
Dodatnu zbunjenost stvara činjenica da se oba stanja često pojavljuju upravo u istoj životnoj dobi.
Perimenopauza najčešće započinje između 40. i 50. godine života, a upravo tada raste i učestalost bolesti štitnjače, osobito kod žena.
Prema podacima Američke udruge za štitnjaču (American Thyroid Association), žene imaju pet do osam puta veću vjerojatnost razvoja bolesti štitnjače od muškaraca, a rizik dodatno raste nakon četrdesete godine života.
Posebno je čest Hashimotov tireoiditis, autoimuna bolest koja postupno oštećuje štitnjaču. Procjenjuje se da pogađa oko 5 % populacije, pri čemu su žene višestruko češće oboljele. Bolest može godinama napredovati vrlo sporo, pa simptomi postaju izraženiji tek kada proizvodnja hormona značajno padne. Jedan od razloga zbog kojih se bolesti štitnjače često kasno prepoznaju jest činjenica da nijedan simptom sam po sebi nije specifičan.
Umor može biti posljedica lošeg sna zbog noćnog znojenja. Debljanje može biti povezano sa smanjenjem estrogena, ali i usporenim metabolizmom zbog hipotireoze. Moždana magla može biti posljedica hormonalnih promjena, kroničnog stresa ili poremećaja rada štitnjače. Zato liječnici sve češće naglašavaju da je potrebno sagledati cjelokupnu kliničku sliku, a ne samo pojedinačni simptom.
Neprepoznati poremećaji rada štitnjače
Posebnu pozornost treba obratiti ako se tegobe ne popravljaju nakon što su menopauzalni simptomi liječeni ili ublaženi.
Ako valunzi više nisu izraženi, spavanje se poboljšalo, a umor, debljanje ili problemi s koncentracijom i dalje traju, vrijedi razgovarati s liječnikom o procjeni funkcije štitnjače.
Istraživanje objavljeno u časopisu Menopause pokazalo je da značajan broj žena u srednjoj životnoj dobi ima neprepoznate poremećaje rada štitnjače upravo zato što se simptomi pripisuju menopauzi. Autori naglašavaju kako pravodobno postavljanje dijagnoze može značajno poboljšati kvalitetu života i spriječiti dugotrajno narušavanje svakodnevnog funkcioniranja.
Uobičajeno se određuje TSH, hormon koji regulira rad štitnjače, ali prema procjeni liječnika ponekad je potrebno odrediti i slobodni T4, slobodni T3 te protutijela na štitnjaču, osobito ako postoji sumnja na autoimunu bolest ili obiteljska sklonost. Ponekad će liječnik preporučiti i ponavljanje nalaza nakon nekoliko mjeseci jer se promjene mogu razvijati postupno.
Jednako je važno promatrati širu sliku. Na osjećaj energije i metabolizam osim hormona utječu kvaliteta sna, kronični stres, prehrana, razina tjelesne aktivnosti, inzulinska rezistencija, nedostatak željeza ili vitamina B12 te brojni drugi čimbenici. Upravo zato današnji pristup liječenju žena u perimenopauzi sve se više temelji na individualnoj procjeni, a ne na pretpostavci da su svi simptomi “normalni” za određenu dob.
Brojna istraživanja potvrđuju da redovita tjelesna aktivnost, osobito trening snage, mediteranska prehrana, dovoljan unos proteina, kvalitetan san i učinkovito upravljanje stresom pozitivno djeluju i na metabolizam i na opće zdravlje žena u menopauzi. Ipak, kada postoji poremećaj rada štitnjače, promjene životnih navika same po sebi neće biti dovoljne ako je potrebno odgovarajuće liječenje.
Kao i uvijek, ako primjećujete dugotrajne ili nove simptome, razgovarajte sa svojim liječnikom ili endokrinologom.
Ratka Mihaljević
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
