dr.sc. Anja Dvojković
Iako o svom mentalnom zdravlju trebamo voditi računa kroz cijeli život, perimenopauza je specifično razdoblje i nosi sa sobom stanja i simptome koje mnoge žene nikada prije nisu iskusile. Stoga je neopisivo važno otvoreno govoriti o mentalnom zdravlju žena tijekom perimenopauze, ali i postmenopauze. Hormoni i mozak, naime, međusobno su usko povezani. To nam je potvrdila i naša sugovornica u ovoj temi, liječnica iz Zavoda za socijalnu psihijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče, dr.sc. Anja Dvojković, dr.med., specijalistica psihijatrije. Ova je liječnica u svom radu, među ostalim, ciljano posvećena baš ženskom mentalnom zdravlju u raznim fazama života žena.
Razdoblje promjena
– Tijekom perimenopauze razine reproduktivnih hormona, estrogena i progesterona, fluktuiraju. Smatra se da upravo ta fluktuacija hormona uz ostale faktore rizika (jer hormonalni uzroci nisu jedini) igra ulogu u pojavi psihičkih poteškoća koje se mogu javiti u ovom razdoblju. Fluktuacije hormona mogu utjecati na neurotransmiterske sustave u mozgu koji reguliraju raspoloženje, anksioznost, san i sposobnost suočavanja sa stresom. Poznato je također da povećan rizik od pojave depresivnih epizoda u perimenopauzi imaju žene s poviješću depresivnih epizoda u perinatalnom periodu, kao i one koje su, primjerice, imale dijagnozu predmenstrualnog disforičnog poremećaja. Dakle, žene koje su bile osjetljivije na hormonalne promjene ranije tijekom života – kaže za portal Pričaj mi o tome dr. Dvojković, dodajući da su razdoblja hormonalnih promjena u životnom ciklusu žene općenito razdoblja posebne vulnerabilnosti za mentalno zdravlje, pa tako i perimenopauza.
To je razdoblje, ističe dr. Dvojković, značajnih bioloških, ali i psiholoških i socijalnih promjena koje mogu imati izražen utjecaj na mentalno zdravlje. Žene tijekom perimenopauze mogu iskusiti pojačanu razdražljivost, emocionalnu osjetljivost, tjeskobu, promjene raspoloženja, osjećaj preopterećenosti, poteškoće s koncentracijom i pamćenjem te poremećaje spavanja. U ovom razdoblju, navodi liječnica, mogu se javiti i različiti psihički poremećaji, ali posebno je povećan rizik za pojavu prve depresivne epizode ili ponovno pojavljivanje depresivnih simptoma kod žena koje su ranije imale dijagnozu depresije.
Psihički simptomi iznenađuju
– Ipak, važno je naglasiti da neće svaka žena u ovom razdoblju imati psihičke tegobe, a ako se one i jave, neće biti kod svake žene jednake niti će ih se doživjeti istim intenzitetom.
Na to kako će žena proći kroz ovo razdoblje osim hormonalnih promjena utječu i prethodno mentalno zdravlje, genetika, trenutačne životne okolnosti, razina stresa, dostupnost podrške i niz drugih faktora – tumači dr. Anja Dvojković.
Znamo svi da se svijest o utjecaju perimenopauze na mentalno zdravlje polako podiže posljednjih godina, no kako potvrđuje i naša sugovornica, i dalje je nedovoljna. Jednako tako, nepobitna je činjenica da mnoge žene posebno iznenade upravo psihički simptomi koji se mogu javiti u ovom razdoblju. Određena stigma i dalje je prisutna, upozorava psihijatrica, zbog čega brojne žene odgađaju traženje pomoći. Kako bi se protiv toga borili važno je otvoreno govoriti o ovoj temi, dakle, objasniti da su psihički simptomi često prateći dio perimenopauze, ali i napomenuti da brojne žene iskuse i simptome prave depresije. Važno je naglasiti, navodi dalje naša sugovornica, kako postoje učinkoviti načini liječenja i podrške. Informiranost i edukacija znače lakše prepoznavanje simptoma, a spoznaja da je pomoć dostupna ohrabruju ženu da na vrijeme potraži pomoć, čime se može spriječiti daljnje pogoršanje stanja i narušavanje kvalitete života.
Brojne su žene koje kažu da se u periodu perimenopauze doslovno ne prepoznaju. U prvom redu se uvijek spominju promjene raspoloženja koje je teško kontrolirati i koje variraju iz jedne krajnosti u drugu. Pa smo pitali dr. Dvojković – što je tomu uzrok i kako doskočiti ovom simptomu?
Psihosocijalni uzroci
– Fluktuacije hormona osim direktnog učinka na promjene raspoloženja remete i san, koji dodatno može biti narušen uslijed noćnih znojenja ili valunga, a sve su to učestali simptomi perimenopauze. Spomenuto, pak, izaziva osjećaj umora i iscrpljenosti. Zbog svega toga žena može biti razdražljivija nego inače, osjetljivija na stres, sklonija naglim promjenama raspoloženja ili osjećaju tuge i tjeskobe. Osim bioloških uzroka važno je spomenuti i psihosocijalne uzroke. Perimenopauza se često događa u životnom razdoblju koje je samo po sebi vrlo zahtjevno. Žene, naime, istodobno brinu o djeci, roditeljima koji stare, suočavaju se s poslovnim izazovima (često je to vrhunac karijere) i vlastitim promjenama u tijelu.
Prvi korak u ublažavanju ovih simptoma jest njihovo prepoznavanje i razumijevanje – govori nam dr. Dvojković uz napomenu da je jednako važno razgovarati o ovim promjenama s bliskim osobama, ali i potražiti pomoć ginekologa i psihijatra ako je to potrebno.
Vrlo je bitno, što ističe i naša sugovornica, razlikovati promjene raspoloženja koje se javljaju u sklopu simptoma perimenopauze u kojima je raspoloženje promjenjivo, ali ne narušava značajno svakodnevno funkcioniranje i nije sniženo u kontinuitetu, od onih simptoma koje odgovaraju kliničkoj slici depresije. Ako su promjene raspoloženja izražene, dugotrajne ili značajno narušavaju funkcioniranje žene, osim konzultacije s ginekologom potrebno je potražiti i psihijatrijsku pomoć, imajući na umu ono što je već rečeno, a to je da ovo razdoblje nosi pojačani rizik od pojave depresivne epizode. U slučaju navedenog, tumači liječnica, najbolje rezultate daje interdisciplinarni pristup, suradnja ginekologa i psihijatara. Hormonsko menopauzalno liječenje koje je u domeni ginekologa olakšava perimenopauzalne simptome, ali kod liječenja depresivne epizode, ovisno o težini kliničke slike, bit će potrebno i psihoterapijsko ili farmakoterapijsko liječenje (osobito u obliku antidepresiva) od strane psihijatra, navodi dr. Dvojković. Važno je stoga ženu gledati cjelokupno, napraviti adekvatnu evaluaciju simptoma, i primijeniti interdisciplinarni pristup.
Neugodna moždana magla
A kada se govori o simptomima, vrlo često žene spominju neugodnu moždanu maglu, takozvani “brain fog”, koji se očituje kroz zaboravljivost, manjak koncentracije, svojevrsnu izgubljenost u dnevnim obavezama… Ženama koje su do pojave “brain foga” bile u punom pogonu, oštroumne, radile odgovorne poslove i bez poteškoća obavljale multitasking, odjednom se čini kao da im je netko ugasio dio umnih sposobnosti. To je vrlo frustrirajuće i snažno se odražava na psihu, pa što učiniti, kako si pomoći?
Osjećaj mentalne magle jedan je od simptoma koji žene u perimenopauzi često navode kao vrlo uznemirujući.
Mnoge ga opisuju na način da im se smanjila mentalna brzina, da teže pronalaze riječi, zaboravljaju dogovore, ili se više ne mogu jednako učinkovito organizirati kao prije. Najvažnije je da žene znaju kako sve što spominjemo nije odraz njihove inteligencije, nesposobnosti ili slabosti, nego je riječ o simptomima koji su najčešće povezani s hormonalnim promjenama i poremećajima sna, ali mogu biti pogoršani i pojačanim stresnim životnim okolnostima, odnosno, pojavom anksioznih ili depresivnih simptoma. Ovakve poteškoće javljaju se u perimenopauzi, no narušavanje kognitivnog funkcioniranja može biti i jedan od simptoma depresije. Opet nam je od velikog značaja adekvatna procjena simptoma, a ovisno o situaciji i uzrocima koji potencijalno pogoršavaju opisane simptome možemo djelovati na pojedine faktore te poboljšati kognitivno funkcioniranje – kaže dr. Anja Dvojković.
Anksioznost je česta
Govoreći dalje o simptomima perimenopauze, svakako valja naglasiti i anksioznost, nadasve neugodnu i problematičnu. I dr. Dvojković potvrđuje da je pojava anksioznosti česta u razdoblju perimenopauze te da žene tako opisuju osjećaje unutarnjeg nemira, napetosti, pretjerane zabrinutosti, pojačane razdražljivosti, osjećaj lupanja srca i stezanje u prsima. Ujedno, psihijatrica naglašava da osim hormonalnih promjena specifični izazovi ovog razdoblja smanjuju naše adaptacijske mehanizme. Stoga je važno razgraničiti je li to razina uobičajene anksioznosti koju svi tu i tamo osjećamo i koju nije moguće u potpunosti izbjeći, radi li se o anksioznosti u sklopu perimenopauze, ili je to anksioznost koja nas preplavljuje, koja je intenzivna, u kojoj simptomi traju dulje vrijeme, ometaju svakodnevno funkcioniranje ili dovode do izbjegavanja uobičajenih aktivnosti i time jako narušavaju kvalitetu života. Ako narav simptoma ukazuje na kliničku sliku anksioznog poremećaja, upozorava dr. Dvojković, uz ostale intervencije bit će potrebno i psihijatrijsko liječenje, psihoterapijom ili farmakoterapijom, ovisno o težini kliničke slike.
Neosporna je činjenica da sve nabrojane simptome, od promjena raspoloženja do moždane magle i anksioznosti, vide i doživljavaju članovi obitelji žena. No često ih ne percipiraju na dobar način – ne iz loše namjere, nego zbog nedovoljne informiranosti. Stoga se postavlja pitanje kako članovima obitelji podići svijest i proširiti znanja, kad i žene često pate u tišini i ne govore o svemu što proživljavaju.
Važnost empatije i podrške
– Opisana stanja vidljiva su i partneru, djeci ili drugim bliskim osobama, ali bez razumijevanja uzroka ona lako mogu biti pogrešno protumačena, pri čemu reakcija ne bude onakva kakva bi trebala biti, a to je empatična i podržavajuća.
Izostanak adekvatne podrške ženu može još više gurnuti u loše osjećanje, stoga je važno podizati svijest i educirati o ovoj temi – vrlo je jasna dr. Anja Dvojković.
Nadalje, kada pričamo o mentalnom zdravlju žena u perimenopauzi nikako ne smijemo zaobići već spomenutu depresiju, s obzirom na činjenicu da je tijekom perimenopauze rizik od pojave ove bolesti kod žena povećan čak dva do četiri puta. Rizični faktori za razvoj depresije u ovom razdoblju su ranije dijagnosticirani depresivni ili anksiozni poremećaji, pojava depresivnih epizoda u perinatalnom periodu i dijagnoza predmenstrualnog disforičnog poremećaja. Također, tumači psihijatrica, pod pojačanim rizikom su one žene kojima se netko u obitelji liječio od depresije, koje imaju manjak socijalne podrške, povijest traumatskih iskustava, narušene partnerske odnose i narušeno tjelesno zdravlje. Rizik pojačavaju i vazomotorni simptomi perimenopauze i narušena kvaliteta sna, raniji ulazak u menopauzu kao i povećana tjelesna masa.
Dr. Anja Dvojković kaže kako je važno naglasiti da klinička slika kod dvije osobe nije jednaka i razlikuje se po naravi simptoma, ali i po intenzitetu. Simptomi koji mogu biti prisutni su sniženo raspoloženje, manjak energije, umor te gubitak interesa i zadovoljstva u aktivnostima koje su ranije pričinjavale veselje. Često su prisutni i osjećaj bezvrijednosti ili pretjerane bezrazložne krivnje, poteškoće s koncentracijom, promjene apetita i sna, promjene libida te osjećaj beznađa. U težim slučajevima mogu se javiti i suicidalna promišljanja.
Preklapanje sa simptomima depresije
Poseban izazov u dijagnosticiranju depresivne epizode u ovom razdoblju, kaže nam liječnica, predstavlja činjenica da se neki simptomi perimenopauze, poput nesanice, umora, poteškoća s koncentracijom, smanjenog libida i pojačane iritabilnosti uz promjene raspoloženja preklapaju sa simptomima depresije. Zato je važno sagledati cjelokupnu sliku – intenzitet simptoma i njihovo trajanje uz utjecaj na svakodnevno funkcioniranje, odnosno, napraviti procjenu simptoma te ženama pristupati interdisciplinarno, kroz suradnju ginekologa i psihijatara.
I ako ćemo biti posve otvoreni i realni kada govorimo o perimenopauzi, jasno ćemo iznijeti činjenicu da i dalje mnoge žene pate posve same, bez obzira što su okružene obitelji i prijateljima, jer je u našem društvu još duboko ukorijenjen stav “šuti, trpi i proći će”. Dr. Dvojković također kaže da je ovaj stav nažalost i dalje uvelike prisutan, a proizlazi iz ranije spomenute stigme koja prati razgovore o mentalnom zdravlju, kao i činjenice da su mnoge žene navikle svoje simptome doživljavati kao nešto što jednostavno treba izdržati, bez traženja pomoći ili podrške.
– Menopauza nije bolest, ali nije potrebno da žene trpe i pate uslijed određenih simptoma koji se javljaju i značajno narušavaju kvalitetu života, jer pomoć postoji i traženje pomoći nije znak slabosti, nego odgovornosti prema vlastitom zdravlju. Posebno je opasno ignoriranje i neprepoznavanje simptoma psihičkih poremećaja, poput depresije, koji neophodno zahtijevaju psihijatrijsko liječenje – upozorava dr. Anja Dvojković dodajući da bi pomoć trebalo potražiti čim emocionalne promjene počnu značajno narušavati funkcioniranje i kvalitetu života, ako je osjećaj patnje prevelik, i žena osjeća da ona ne prolazi. Najvažnije je, kaže liječnica, promijeniti uvjerenje da se pomoć traži tek kada je “neizdrživo”.
Mnogo ovisi o nama samima
Na pitanje je li pomoć dovoljno dostupna svim ženama, osobito u manjim sredinama, liječnica kaže da pomoć jest dostupna, ali i da uvijek postoji prostor za pomake. Jednako tako, po pitanju (ne)dovoljne količine javnozdravstvenih akcija misli da iako svijest o ovoj temi raste, još uvijek postoji prostor za ozbiljniji i dugoročniji javnozdravstveni pristup. Potrebno je, ističe dr. Dvojković, više javnozdravstvenih aktivnosti usmjerenih na edukaciju žena i obitelji, ali i zdravstvenih djelatnika kako bi se perimenopauza prepoznala kao važno razdoblje u kojem žena zaslužuje razumijevanje, podršku i dostupnu zdravstvenu skrb.
Ujedno ne smijemo zaboraviti da mnogo toga ovisi i o nama samima, kako se ponašamo i živimo, kakvim navikama dajemo prednost. To se značajno odražava na naše mentalno zdravlje tijekom perimenopauze, a dr. Dvojković kaže da za žene u tom životnom razdoblju vrijede standardne preporuke koje pridonose očuvanju mentalnog zdravlja. Riječ je, naravno, o neophodnoj fizičkoj aktivnosti, adekvatnoj prehrani i optimalnoj količini kvalitetnog sna kojoj možemo pridonijeti pazeći na higijenu spavanja.
Važno je i održavanje socijalnih kontakata, uzimanja vremena za odmor i aktivnosti koje nas vesele. Najvažnije je da žena ne zanemari svoje simptome i ne čeka da teškoće postanu nepodnošljive.
I jednom kad žene dođu do trenutka menopauze i uđu u postmenopauzu, možda će se javiti uvjerenje da će svi simptomi koji utječu na mentalno zdravlje posve nestati, da je svemu kraj. No je li doista tako?
– Kod mnogih žena se dio simptoma koji su izraženiji u perimenopauzi s vremenom smanjuje, osobito kada se hormonske razine stabiliziraju nakon menopauze, međutim, to nije slučaj kod svih žena. Mentalno zdravlje u kasnijoj životnoj dobi i dalje može biti osjetljivo, jer tada se češće javljaju neki drugi izazovi poput usamljenosti, promjena u obiteljskoj dinamici, odlaska u mirovinu, ili brige o starijim članovima obitelji. Sve to može pridonijeti osjećaju stresa, a samim time pogodovati razvoju anksioznosti ili depresivnosti, čak i kada su hormonski simptomi manje izraženi – napominje dr. Anja Dvojković.
Pa s obzirom na sve što smo obuhvatili ovom temom, otvoreno i bez zadrške, poruka svim ženama je da ne okreću glavu od simptoma koje njihova životna dob nosi sa sobom, da otvoreno pričaju o svemu, i da potraže pomoć kada osjete da je to potrebno. Ukratko, da brinu o sebi, ne libe se bar ponekad staviti sebe na prvo mjesto, i čuvaju svoje mentalno zdravlje. Jer ono je neprocjenjivo.
Jasmina Sarić Čedić
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
