Nekada smo izlazile iz kuće i usput provjeravale imamo li ključeve i novčanik. Danas postoji i treća stvar od koje se ne odvajamo ni trenutka – mobitel.
Na njemu čitamo vijesti, razgovaramo s djecom i prijateljicama, fotografiramo, kupujemo, plaćamo račune, provjeravamo vrijeme, slušamo glazbu, tražimo recepte i, budimo iskrene, ponekad provedemo pola sata gledajući sadržaj koji uopće nismo namjeravale gledati.
Pametni telefon odavno nije privilegij mladih. Digitalni svijet postao je sastavni dio života žena srednje i starije dobi, a to sa sobom donosi mnogo prednosti. Ali i jedno zanimljivo pitanje: možemo li i nakon 50. razviti nezdrav odnos prema mobitelu i društvenim mrežama?
Odgovor je – možemo. Samo što taj odnos ne mora izgledati jednako kao kod dvadesetogodišnjakinje.
Sve više smo online
Podaci Državnog zavoda za statistiku za 2025. pokazuju da korištenje interneta u Hrvatskoj očekivano opada s dobi, ali i da je upravo u najstarijoj praćenoj skupini, od 65 do 74 godine, zabilježen blagi rast broja korisnika interneta.
To zapravo ne iznenađuje. Današnje žene u šezdesetima i sedamdesetima nisu generacija kojoj je digitalna tehnologija potpuno strana. Mnoge su računala i internet koristile godinama na poslu, a pametni telefon samo je postupno preuzeo još veći dio svakodnevice.
I u tome ima mnogo dobroga.
Društvene mreže i aplikacije omogućuju nam održavanje kontakata s ljudima koji žive daleko, obnavljanje starih prijateljstava, pronalaženje zajednica ljudi sličnih interesa i brz pristup informacijama. Posebno u životnom razdoblju u kojem se društvena mreža može početi mijenjati – djeca odlaze od kuće, završava radni vijek, neka prijateljstva se prorijede – digitalna povezanost može biti itekako vrijedna.
Problem nije u tome što smo online. Problem nastaje kada više gotovo nikada nismo offline.
Zašto posežemo za mobitelom i kada nam zapravo ne treba?
Čekamo prijateljicu pet minuta – mobitel. Sjedimo u čekaonici – mobitel. Reklame na televiziji – mobitel. Probudimo se usred noći – samo ćemo „pogledati koliko je sati“, a nekoliko minuta poslije već čitamo vijesti.
Takvo ponašanje nije rezervirano samo za adolescente.
Društvene mreže i brojne aplikacije napravljene su tako da nam neprestano nude novi sadržaj i potiču nas da ostanemo još malo. Obavijesti, poruke, novi video, još jedna vijest – uvijek postoji nešto što možemo provjeriti.
Poseban problem može biti takozvani doomscrolling, odnosno neprestano čitanje negativnih i uznemirujućih vijesti. Činimo to u uvjerenju da ćemo se osjećati sigurnije budemo li bolje informirane, ali rezultat može biti upravo suprotan: još veća napetost i osjećaj da se od loših vijesti ne možemo odvojiti.
Nije presudno koliko sati gledamo u ekran
Jednostavno brojanje vremena provedenog na telefonu nije najvažnije.
Netko će na mobitelu provesti nekoliko sati razgovarajući s obitelji, čitajući knjigu ili radeći, dok će druga osoba puno kraće vrijeme provesti sa sadržajem nakon kojeg se osjeća uznemireno ili nezadovoljno.
Puno je važnije zapitati se što nam mobitel uzima.
Ako zbog njega kasnije odlazimo spavati, manje se krećemo, prekidamo razgovore kako bismo provjerile poruku ili osjećamo nervozu kada nam telefon nije nadohvat ruke, možda je vrijeme da malo promijenimo navike.
To je posebno važno u srednjoj dobi, kada kvalitetan san, redovito kretanje i održavanje društvenih odnosa postaju još važniji za fizičko i psihičko zdravlje.
Mobitel u krevetu nije najbolja ideja
Mnoge od nas u perimenopauzi i menopauzi ionako imaju problema sa spavanjem. Ako se tome pridruži večernje pregledavanje društvenih mreža, odgovaranje na poruke ili čitanje uznemirujućih vijesti, odlazak na spavanje lako se pomakne kasnije nego što smo planirale.
Nije problem samo svjetlost ekrana. Sadržaj koji nas emocionalno aktivira također otežava smirivanje prije spavanja.
Zato jedna od jednostavnijih promjena može biti i najteža: ne ponijeti mobitel u krevet.
Budilica? Postojala je i prije pametnog telefona.
Društvene mreže imaju i svoju dobru stranu
Bilo bi pogrešno zaključiti da su Facebook, Instagram ili druge platforme nakon određene dobi nešto čega bismo se trebale odreći.
Upravo suprotno.
Za žene srednje dobi internet je otvorio prostor u kojem se napokon javno razgovara o temama o kojima su prethodne generacije često šutjele – od menopauze i seksualnosti do razvoda, usamljenosti, promjene karijere ili života nakon odlaska djece iz obiteljskog doma.
Uostalom, bez interneta vjerojatno ne biste čitale ni Pričajmiotome.
Digitalni prostor može nas povezati, informirati i potaknuti da nešto promijenimo. No postoji velika razlika između toga da svjesno otvorimo sadržaj koji nas zanima i toga da nakon 45 minuta shvatimo kako još uvijek automatski pomičemo prstom po ekranu.
Možda nam ne treba digitalni detoks, nego malo više kontrole
Potpuno odricanje od mobitela za većinu ljudi danas nije ni realno ni potrebno. Korisnije je vratiti mu ulogu koju bi trebao imati – alata.
Možemo ugasiti nepotrebne obavijesti, ne držati telefon na stolu dok razgovaramo s nekim, odrediti vrijeme nakon kojeg navečer više ne čitamo vijesti i povremeno izaći iz kuće bez osjećaja da moramo dokumentirati gdje smo bile i što smo jele.
Jer tehnologija nakon 50. može biti fantastična stvar. Može nam proširiti svijet upravo u životnom razdoblju u kojem imamo više iskustva, više interesa, a ponekad napokon i više vremena za sebe.
Samo joj ne moramo dati baš svaku slobodnu minutu.
Ako primijetimo da korištenje mobitela ili društvenih mreža ozbiljnije utječe na spavanje, raspoloženje, tjeskobu, svakodnevno funkcioniranje ili odnose s drugim ljudima, dobro je o tome razgovarati s liječnikom ili stručnjakom za mentalno zdravlje.
Ratka Mihaljević
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
