Postoji li dob u kojoj je prekasno da postanemo neka nova verzija sebe? Ako pitate Vivienne Truran, odgovor je prilično jasan – ne.
preuzeto s fb profila @viviennetruran
Danas ima 82 godine, više od 800.000 pratitelja na Instagramu i gotovo svakoga jutra pred kamerom pokazuje što je odjenula, koje će naočale izabrati i što joj se toga dana mota po glavi. Zabavna je, neposredna i glasna.
A upravo je to možda najzanimljiviji dio njezine priče. Vivienne kaže da joj je trebalo gotovo 80 godina da shvati da je zapravo vrlo otvorena i glasna osoba.
Veći dio života sebe nije tako doživljavala.
Desetljećima je bila ona koja stoji malo po strani
Vivienne Truran odrasla je u Cardiffu. Prvi posao dobila je već sa 16 godina, kada je, na majčin nagovor, umjesto frizerskog zanata odabrala sigurniji posao u državnoj službi.
Kasnije je radila u British Telecomu, a kada je s 48 godina ostala bez tog posla, napravila je prvi veliki zaokret. Počela je trgovati antikvitetima i u jednom trenutku vodila čak tri prodajna mjesta. Tada je, kaže, prvi put otkrila da u sebi ima poduzetničku crtu.
Ali privatno je desetljećima bila mnogo tiša.
Sa suprugom Martinom provela je više od 40 godina. Bio je visok, zgodan, bivši ragbijaš i, kako ga ona opisuje, čovjek koji bi svojim dolaskom ispunio prostoriju. Ona je ostajala više u pozadini.
A onda se život potpuno promijenio.
Martin je obolio od demencije, pretrpio nekoliko moždanih udara i umro tijekom pandemije covida. Vivienne nema djece ni braće i sestara i nakon njegove smrti ostala je vrlo sama.
Upravo iz tog razdoblja usamljenosti nastao je njezin sasvim neočekivani treći život.
Sve je počelo sa susjedom i kamerom
Sprijateljila se sa susjedom Jamesom Rollingom, kojem bi povremeno odnijela komad kolača. On je prepoznao nešto što ona sama možda još nije vidjela – da bi ljudi željeli slušati ovu duhovitu ženu.
Nagovorio ju je da stane pred kameru.
Prije otprilike godinu i pol Vivienne je tako objavila jedan od svojih prvih videa i najavila da želi postati influencerica, premda još nije bila sasvim sigurna na što bi točno trebala utjecati.
Odgovor se brzo pojavio.
Moda, odjeća, njezine upečatljive naočale, svakodnevica – ali ponajprije njezina osobnost.
Danas se opisuje kao „bezvremenska fashionistica“, a snimanje videa postalo je dio njezina svakodnevnog života. Ustaje, tušira se, odjene i snimi video.
Za nju ta rutina nije nevažna. Upravo suprotno: smatra da je jedna od najboljih stvari koje možemo napraviti kada ostarimo i odemo u mirovinu pronaći razlog zbog kojeg ćemo ujutro ustati i imati strukturu dana.
Moda je zapravo samo dio priče
Zanimljivo je da Vivienne veći dio života nije bila osobito zaokupljena modom. Danas upravo kroz odjeću pokazuje nešto puno važnije – koliko malo smisla ima očekivanje da bi žena s godinama trebala postajati sve nevidljivija.
Nju zabavlja upravo suprotno.
Nedavno je, primjerice, kupovala u trgovini namijenjenoj uglavnom mnogo mlađim ženama. Primijetila je njihove iznenađene poglede kada je račun platila Apple Watchom.
U takvim situacijama, kaže, uživa pokazati ljudima jednu jednostavnu stvar: možda jest stara, ali je itekako živa.
I možda je upravo zato njezina priča privukla stotine tisuća ljudi.
Ne zato što se s 82 godine pokušava ponašati kao da ima 32. Nego zato što se ne ponaša ni onako kako zamišljamo da bi se žena od 82 godine „trebala“ ponašati.
Što ako najbolji dio sebe još nismo ni upoznale?
U kulturi koja ženama desetljećima sugerira da s godinama postaju manje zanimljive, manje poželjne i manje važne, priča Vivienne Truran okreće tu ideju naglavačke.
Njezina najveća promjena nije nova odjeća, Instagram ni stotine tisuća pratitelja.
Promjena je u tome što je u osamdesetima upoznala jednu stranu vlastite osobnosti kojoj prije nije davala dovoljno prostora.
Nakon gubitka supruga i usamljenosti mogla se povući još više. Umjesto toga, počela je govoriti.
I ljudi su je počeli slušati.
Danas je zaustavljaju na ulici, pratitelji joj se javljaju iz cijelog svijeta, a ona se nada da će jednoga dana stići i do milijun pratitelja.
Ali brojke su možda najmanje važan dio ove priče.
Važnija je mogućnost koju Vivienne pokazuje: da se naš identitet ne mora završiti s jednom karijerom, jednim odnosom, menopauzom, mirovinom ili određenim rođendanom.
Možemo imati drugi početak. I treći.
Ponekad čak i nakon osamdesete.
A Vivienne svoju životnu filozofiju svodi na vrlo jednostavnu poruku: iskoristiti ono što imamo i živjeti što potpunije, jer ne znamo što nas čeka iza ugla.
I, možda najvažnije, manje slušati što nam drugi govore da bismo trebale biti – a malo više sebe.
Tamara Vratarić
