Počela sam zaboravljati na dnevnom nivou, a oni meni pa kako ne znaš gdje si stavila, pa kako možeš ti i to zaboraviti, pa zašto nisi rekla da je zvao taj i taj….
Aloooo, stanite ne optužujte me, možete vikati, psovati i tući me (nadam se da neće), ali zaboravim i to je tako, bilo vama pravo ili krivo… Ni meni nije milo…
Ali ipak me razumiju, kad malo pojasnim svoje stanje, da nemam san kao nekad, da imam noćna znojenja, valunge, da mi koncentracija slabi kako ide večer, da sam napuhnuta kao da idem roditi…
Nadam se da moje kćeri neće prolaziti što ja sad prolazim…
Ljiljana
