Gotovo osam od deset žena tijekom perimenopauze ili menopauze doživi valunge. No njihovo iskustvo može biti potpuno različito. Dok će neke od nas osjetiti tek nekoliko blagih naleta vrućine tjedno, druge će ih imati desetke tijekom jednog dana ili noći, uz obilno znojenje, lupanje srca i česta buđenja.
Iako znanstvenici još uvijek nemaju jedan konačan odgovor zašto je to tako, posljednjih dvadesetak godina istraživanja su pokazala da na učestalost i intenzitet valunga utječe mnogo više od samog pada estrogena. Ulogu imaju genetika, način života, tjelesna težina, psihološki čimbenici, ali i način na koji mozak reagira na hormonalne promjene.
Nisu krivi samo hormoni
Valunzi nastaju zbog promjena u hipotalamusu, dijelu mozga koji regulira tjelesnu temperaturu. Kada razina estrogena počne oscilirati, termoregulacijski sustav postaje osjetljiviji. Dovoljna je vrlo mala promjena tjelesne temperature da mozak procijeni kako je organizmu prevruće te pokrene mehanizme hlađenja – širenje krvnih žila, pojačano znojenje i ubrzan rad srca.
No zanimljivo je da dvije žene mogu imati gotovo jednaku razinu estrogena, a potpuno različit broj valunga. Upravo zato stručnjaci danas smatraju da estrogen nije jedini čimbenik koji određuje koliko će simptomi biti izraženi.
Važnu ulogu imaju i neurotransmiteri u mozgu, prije svega serotonin i noradrenalin, koji sudjeluju u regulaciji tjelesne temperature. Kada hormonalne promjene utječu na njihov rad, termoregulacijski sustav postaje osjetljiviji, pa i najmanji podražaj može izazvati valung.
Što povećava rizik od češćih valunga?
Jedno od najvažnijih istraživanja, američka studija Study of Women’s Health Across the Nation (SWAN), koja već više od 25 godina prati tisuće žena, pokazala je da valunzi nemaju isti tijek kod svih.
Istraživači su identificirali četiri različita obrasca. Kod nekih žena simptomi počinju godinama prije posljednje menstruacije i postupno nestaju. Kod drugih se javljaju tek oko menopauze. Treća skupina ima izražene valunge tijekom cijelog menopauzalnog prijelaza, dok četvrta ima vrlo malo ili gotovo nimalo simptoma.
Drugim riječima, ne postoji “normalan” broj valunga.
Istraživanja su pokazala nekoliko čimbenika koji su povezani s većom učestalošću i jačim intenzitetom vazomotornih simptoma.
Pušenje je jedan od najbolje potvrđenih čimbenika rizika. Žene koje puše češće imaju izraženije valunge, a rizik raste s brojem popušenih cigareta i duljinom pušačkog staža.
Važnu ulogu ima i tjelesna težina. Viši indeks tjelesne mase tijekom perimenopauze povezan je s većom učestalošću valunga. Pretpostavlja se da višak masnog tkiva otežava otpuštanje topline iz organizma, pa se lakše aktiviraju mehanizmi koji izazivaju nalet vrućine.
Osim toga, brojne studije povezuju češće valunge s kroničnim stresom, anksioznošću, depresivnim simptomima i lošijom kvalitetom sna. Nije uvijek jasno što je uzrok, a što posljedica, ali je očito da su san, raspoloženje i valunzi međusobno snažno povezani.
Na učestalost simptoma mogu utjecati i kirurška menopauza, određene terapije, ali i genetika.
Znanstvenici procjenjuju da naslijeđe određuje značajan dio razlika među ženama, zbog čega nije neobično da su iskustva majke i kćeri često slična.
Zašto valunzi mogu varirati iz godine u godinu?
Mnoge žene primijete da jedne godine imaju vrlo izražene simptome, a već sljedeće mnogo blaže. To nije neuobičajeno.
Kako menopauzalni prijelaz napreduje, mijenjaju se hormonske oscilacije, ali i brojni drugi čimbenici. Tjelesna težina može biti manja, san kvalitetniji, stres pod kontrolom, a žene bolje prepoznaju vlastite okidače i lakše ih izbjegavaju.
Kod dijela žena simptomi se prirodno smanjuju kako se organizam postupno prilagođava novom hormonskom stanju. Kod drugih mogu potrajati godinama. Upravo zato nije moguće unaprijed predvidjeti koliko će valunzi trajati niti koliko će biti izraženi.
Može li se nešto učiniti?
Da, iako valunzi spadaju među najčešće simptome perimenopauze i menopauze, danas postoje različiti načini njihova ublažavanja, a izbor ovisi o težini simptoma, zdravstvenom stanju i željama svake žene.
Prvi korak je razgovor s liječnikom, osobito ako valunzi remete san, otežavaju rad ili značajno narušavaju kvalitetu života.
Važnu ulogu imaju i svakodnevne navike. Redovita tjelesna aktivnost, održavanje zdrave tjelesne težine, kvalitetan san i tehnike upravljanja stresom mogu kod mnogih žena smanjiti učestalost ili intenzitet valunga. Korisno je prepoznati i vlastite okidače. Kod nekih su to alkohol, vrlo začinjena hrana ili vrući napitci, kod drugih boravak u pregrijanim prostorijama, emocionalni stres ili neprospavana noć.
Kada promjene životnih navika nisu dovoljne, liječnik može preporučiti hormonsku menopauzalnu terapiju posebno ženama koje za nju nemaju kontraindikacije.
Sérélys® MENO – odgovor na potrebe suvremenih žena
Istodobno raste interes za nehormonske mogućnosti ublažavanja simptoma. Jedan od najpoznatijih takvih preparata danas je Sérélys® MENO, dodatak prehrani razvijen upravo za ublažavanje simptoma menopauze bez hormona i fitoestrogena.
Njegov inovativni PureCyTonin® kompleks temelji se na pročišćenim citoplazmatskim ekstraktima peludi, a kliničke studije pokazale su djelovanje na smanjenje valunga, noćnog znojenja i osjećaja iscrpljenosti. Upravo je iscrpljenost simptom koji posljednjih godina sve više dolazi u fokus, jer osjećaj trajnog manjka energije često snažnije utječe na svakodnevni život od samih valunga.
Dodatnu vjerodostojnost preparatu daje i preporuka Međunarodnog društva za ginekološku endokrinologiju (ISGE), koje ga navodi među nehormonskim opcijama za ublažavanje simptoma menopauze.
Budući da nema estrogensko djelovanje, Sérélys® MENO može biti opcija i za žene koje ne smiju uzimati hormonsku terapiju ili traže nehormonski pristup ublažavanju simptoma menopauze.
Sérélys® MENO – Lakoća života u najboljim godinama
Naravno, o simptomima i mogućim terapijama važno je razgovarati s liječnikom ili ljekarnikom, osobito kod složenije medicinske anamneze.
Ratka Mihaljević
Ako vam je ovaj tekst pomogao, slobodno ga podijelite.
