Perimenopauza nije samo fiziološki prijelaz. To je razdoblje u kojem se često suočavamo s vlastitim mislima na način koji prije nisu poznavale. Hormoni osciliraju, tijelo se mijenja, a zajedno s tim mijenja se i način na koji doživljavamo sebe. U tim promjenama često se budi naš stari, dobro poznati unutarnji kritičar – onaj glas koji nas podsjeća na sve što “više nismo”, a zaboravlja sve što jesmo i što možemo biti.
Oštar unutarnji glas
Psihološka istraživanja posljednjih godina pokazuju da pad estrogena utječe i na neurokemiju mozga, osobito na serotonin i dopamin – tvari koje reguliraju raspoloženje, motivaciju i osjećaj zadovoljstva. Kad te razine osciliraju, raste sklonost negativnim mislima, samopropitivanju i tjeskobi. Nije to slabost, nego biološka realnost. Upravo zato žene u perimenopauzi često govore da im “unutarnji glas” postane oštriji, kritičniji, nemilosrdniji.
Taj kritičar nije neprijatelj, nego glas iz prošlosti – naučene potrebe da budemo jake, točne, odgovorne. No sada, kad tijelo traži sporiji ritam i dublju pažnju, taj glas više ne pomaže. On troši energiju, umjesto da je čuva.

Unutarnji saveznik
Psiholozi savjetuju da u ovom razdoblju svjesno uvedemo unutarnjeg saveznika – suprotnost kritičaru. Umjesto da si govorimo “trebala bih se bolje držati”, možemo reći “ovo je težak dan i imam pravo biti umorna”. Umjesto “izgubila sam energiju”, kažimo “moje tijelo traži novi način da je pronađe”. Takva promjena u unutarnjem dijalogu nije sentimentalnost, nego strategija – dokazano smanjuje razinu kortizola, hormona stresa, i potiče otpornost.
U terapiji se često koristi pojam samoprihvaćanje. Ono ne znači odustajanje od napretka, nego prestanak borbe protiv sebe. Žene koje nauče ublažiti samokritičnost lakše prolaze kroz hormonalne i emocionalne promjene, imaju manju razinu anksioznosti i bolju kvalitetu sna.
Perimenopauza je, zapravo, poziv na promjenu odnosa prema sebi. Tada se više ne mjerimo po onome što smo postigle, nego po tome koliko smo si prisutne. I možda je upravo to – taj novi način bivanja sa sobom – najveći dokaz zrelosti.
Ako prepoznajete da vas vaš unutarnji kritičar prečesto sputava, razgovor s psihologom može biti dragocjena podrška. Neki razgovori mijenjaju sve – pogotovo onaj koji vodimo same sa sobom.
Mirjana Jović
