Menu
PERIMENOPAUZA

Perimenopauza može potaknuti strah od otvorenih prostora i gužvi

Agorafobija — strah od otvorenih prostora, gužvi ili situacija iz kojih je teško pobjeći — često se doživljava kao „psihološki“ problem. No, sve češće se pokazuje da iza nje, osobito u menopauzi, stoji snažna hormonska podloga i promjene koje djeluju na cijeli živčani sustav.

Hormonska panika i začarani krug

Tijekom perimenopauze i menopauze razine estrogena i progesterona neprestano osciliraju. Estrogen izravno utječe na razine serotonina i dopamina, neurotransmitera koji reguliraju raspoloženje i osjećaj sigurnosti. Kad ga nema dovoljno, mozak doslovno „drugačije vidi svijet“ – a ono što je nekad bilo ugodno (vožnja autobusom, gužva, putovanje, čak i odlazak u dućan) može odjednom izazvati napetost, vrtoglavicu i paničan strah.

Istraživanja objavljena u časopisu Menopause pokazuju da su anksiozni i panični poremećaji gotovo dvostruko češći u perimenopauzi nego u mlađoj dobi. Neke žene osjećaju kao da im se „unutarnji radar“ poremetio – tijelo reagira na najmanji stres kao da je životno ugroženo.

Pad estrogena mijenja i osjetljivost autonomnog živčanog sustava, što znači da se ubrzan rad srca, znojenje ili vrtoglavica mogu pojaviti i bez realne prijetnje. Takve fizičke reakcije mozak potom pogrešno interpretira kao „opasnost“ – i strah se pojačava. Tako se lako stvara začarani krug panike i izbjegavanja.

Znanstvenici su utvrdili da se agorafobija u menopauzi najčešće javlja kod žena koje već imaju osjetljiv živčani sustav, visok stres ili pretrpljenu traumu. No, i potpuno zdrave žene mogu iznenada razviti intenzivan strah od izlaska iz kuće ili vožnje javnim prijevozom – i to bez jasnog razloga.

Kako si pomoći

Prvi korak je razumijevanje da ovo nije slabost. Promjene u razinama hormona imaju realan, mjerljiv učinak na moždanu kemiju. Uz pravu podršku – psihološku i hormonsku – simptomi se mogu značajno ublažiti.

  • Razgovor s ginekologom ili endokrinologom o hormonskoj terapiji može pomoći ako je strah povezan s izraženim padom estrogena.
  • Kognitivno-bihevioralna terapija (CBT) pokazala se izuzetno učinkovitom kod agorafobije. Uči mozak da fizičke simptome (lupanje srca, vrtoglavicu) prestane tumačiti kao prijetnju.
  • Lagane vježbe, šetnje u prirodi, joga i svjesno disanje smanjuju aktivnost simpatičkog sustava i vraćaju tijelo u stanje ravnoteže.
  • Žene u menopauzi često se povlače zbog srama ili osjećaja da „pretjeruju“. No, otvoreni razgovor s prijateljicama ili partnerom često donosi golemo olakšanje.

Agorafobija u menopauzi nije znak gubitka kontrole – nego signal da tijelo traži novi način da se osjeća sigurno. Kad naučimo slušati te signale i razumjeti ih, strah gubi snagu. Menopauza nas ne zatvara u kuću, nego poziva da ponovno izgradimo povjerenje – u sebe, u svoje tijelo i u svijet oko sebe. Strah može biti glas koji nas upozorava, ali i učitelj koji nas vraća sebi.

Tamara Vratarić