Sve vi koje već godinama čitate ovaj portal vjerojatno znate što je menopauza. Znate da menstruacije postaju neredovite, da se mogu pojaviti valunzi, noćno znojenje ili promjene raspoloženja. O tim se simptomima danas napokon i u velikoj mjeri zahvaljujući našem portalu priča otvorenije nego prije. No još uvijek se nedovoljno priča o onome što slijedi nakon toga.
Mnoge od nas misle da je posljednja menstruacija ujedno i kraj cijele priče. Kada valunzi oslabe ili nestanu, očekuju da će se organizam vratiti u ravnotežu i da više neće biti većih promjena.
U stvarnosti je upravo suprotno.
Jer, da ponovimo, menopauza nije razdoblje nego trenutak u vremenu – posljednja spontana menstruacija. Dijagnoza se postavlja tek kada žena 12 mjeseci uzastopno nije imala menstruaciju. Nakon toga započinje postmenopauza, životno razdoblje koje može trajati trideset ili više godina.
Kako se očekivani životni vijek žena produljuje, danas mnoge provedu gotovo trećinu života u postmenopauzi. Zato stručnjaci sve češće naglašavaju da je upravo to razdoblje ključno za očuvanje dugoročnog zdravlja.
Što se događa u organizmu nakon menopauze?
Tijekom reproduktivnih godina estrogen nije imao ulogu samo u regulaciji menstrualnog ciklusa. Njegovi receptori nalaze se u gotovo svim organima – u mozgu, srcu, krvnim žilama, kostima, koži, mokraćnom sustavu, mišićima i vezivnom tkivu.
Kada razina estrogena trajno padne, organizam se postupno prilagođava novoj hormonskoj ravnoteži. Neke promjene nastaju brzo, poput valunga, dok se druge razvijaju polako, tijekom godina ili desetljeća.
Zbog toga se danas menopauza više ne promatra samo kao završetak reproduktivnog razdoblja nego kao početak nove fiziološke faze života u kojoj prevencija postaje jednako važna kao i liječenje simptoma.
Kod mnogih žena valunzi i noćno znojenje postupno postaju rjeđi tijekom prvih godina postmenopauze. Međutim, istraživanja pokazuju da ih dio žena može osjećati deset ili više godina nakon menopauze.
Istodobno se počinju razvijati promjene koje nisu toliko vidljive, ali mogu znatno utjecati na kvalitetu života.
Genitourinarni sindrom menopauze
Jedna od njih je genitourinarni sindrom menopauze (GSM). Za razliku od valunga, koji se kod mnogih žena spontano smanjuju, simptomi GSM-a bez liječenja najčešće napreduju.
Smanjena razina estrogena uzrokuje stanjivanje sluznice rodnice i mokraćnog sustava, smanjuje prirodnu vlažnost i mijenja lokalnu mikrobiotu.
Posljedice mogu biti:
- suhoća rodnice
- peckanje i osjećaj iritacije
- bol tijekom spolnog odnosa
- učestale infekcije mokraćnog sustava
- učestalo ili hitno mokrenje
- blaga inkontinencija.
Mnoge žene godinama šute o tim tegobama jer ih smatraju normalnim dijelom starenja. Međutim, to nije nešto što treba trpjeti.
Kod blažih simptoma mogu pomoći nehormonski vaginalni ovlaživači i pripravci s hijaluronskom kiselinom koji poboljšavaju hidrataciju i elastičnost sluznice, dok će kod izraženijih tegoba ginekolog procijeniti postoji li potreba za lokalnom estrogenskom terapijom ili drugim oblicima liječenja.
Srce postaje važnije nego ikad prije
Prije menopauze estrogen djelomično štiti krvne žile i povoljno utječe na metabolizam masnoća.
Nakon menopauze ta zaštita postupno nestaje.
Tijekom godina mogu se razviti:
- porast LDL kolesterola
- pad zaštitnog HDL kolesterola
- povećanje krvnog tlaka
- slabija elastičnost krvnih žila
- nakupljanje masnog tkiva oko trbuha
- veći rizik od koronarne bolesti srca i moždanog udara.
Kardiovaskularne bolesti danas su vodeći uzrok smrtnosti žena nakon menopauze, zbog čega europske i svjetske stručne smjernice naglašavaju važnost redovitih preventivnih pregleda.
Kontrola krvnog tlaka, kolesterola, glukoze u krvi i tjelesne mase trebala bi postati dio rutinske zdravstvene skrbi svake žene u postmenopauzi.
Kosti gube gustoću
Jedna od najvažnijih posljedica dugotrajnog manjka estrogena događa se u kostima.
Estrogen sudjeluje u održavanju ravnoteže između stvaranja i razgradnje koštanog tkiva. Nakon menopauze razgradnja postaje brža od stvaranja nove kosti. Najizraženiji gubitak mineralne gustoće događa se tijekom prvih pet do deset godina nakon menopauze, ali proces se nastavlja tijekom cijelog života.
Problem je što osteopenija i osteoporoza godinama ne uzrokuju nikakve simptome. Prvi znak bolesti često bude prijelom. Najčešće su zahvaćeni kralješci, ručni zglob i kuk, a upravo prijelomi kuka u starijoj životnoj dobi mogu značajno smanjiti pokretljivost i neovisnost.
Što se događa u šezdesetima?
Mnoge žene upravo u šezdesetima primjećuju da, iako imaju istu tjelesnu težinu kao prije, izgled tijela više nije isti.
Mišićna masa postupno se smanjuje, dok se masno tkivo lakše nakuplja oko trbuha. Bazalni metabolizam usporava, a svakodnevne aktivnosti zahtijevaju više napora nego ranije.
Istodobno raste rizik od:
- osteoporoze
- povišenog krvnog tlaka
- šećerne bolesti tipa 2
- bolesti srca
- kroničnih bolova u zglobovima.
Kod mnogih žena koža postaje tanja, sporije zacjeljuje, smanjuje se količina kolagena, a sve su češći suhoća očiju i suhoća sluznica.
Dobra je vijest da upravo u ovom razdoblju promjene životnih navika mogu imati vrlo velik učinak. Redovita tjelovježba, kvalitetna prehrana i kontrola čimbenika rizika dokazano usporavaju mnoge procese povezane s dugotrajnim manjkom estrogena.
Što donose sedamdesete?
U sedamdesetima fokus više nije na menopauzalnim simptomima nego na očuvanju funkcionalnosti i neovisnosti.
Najveći izazov postaje sarkopenija – postupni gubitak mišićne mase i snage koji se prirodno ubrzava sa starenjem.
Slabiji mišići znače:
- sporiji hod
- slabiju ravnotežu
- veći rizik od padova
- sporiji oporavak nakon bolesti ili operacije.
Ako se tome pridruži osteoporoza, povećava se rizik ozbiljnih prijeloma koji mogu dugotrajno narušiti kvalitetu života.
Kod dijela žena mogu se javiti i promjene pamćenja ili sporija obrada informacija. Menopauza sama po sebi ne uzrokuje demenciju, ali dugotrajan manjak estrogena može utjecati na funkciju mozga, osobito kada su prisutni i drugi čimbenici rizika poput hipertenzije, šećerne bolesti ili kronično lošeg sna.
Što doista može pomoći?
Istraživanja posljednjih godina pokazuju da nikada nije kasno početi ulagati u zdravlje.
Najveću korist imaju žene koje redovito održavaju tjelesnu aktivnost, bez obzira na godine.
Posebno se preporučuju vježbe snage dva do tri puta tjedno jer pomažu očuvati mišićnu masu, povećavaju gustoću kostiju i poboljšavaju ravnotežu. Svakodnevno hodanje, plivanje, vožnja bicikla i vježbe fleksibilnosti dodatno čuvaju pokretljivost.
Prehrana također postaje važnija nego ikada prije. Stručnjaci preporučuju mediteranski način prehrane bogat povrćem, voćem, mahunarkama, ribom, maslinovim uljem i orašastim plodovima, uz dovoljan unos proteina koji pomažu očuvanju mišićne mase.
Važno je osigurati i dovoljan unos kalcija te vitamina D, osobito kod žena koje imaju povećan rizik od osteoporoze ili malo borave na suncu.
Jednako su važne redovite kontrole krvnog tlaka, masnoća i šećera u krvi, kao i denzitometrija kada liječnik procijeni da postoji povećan rizik od gubitka koštane mase.
Kod simptoma suhoće rodnice ili mokraćnih tegoba ne treba čekati da se stanje pogorša. Danas postoje učinkovita nehormonska i hormonska rješenja koja mogu značajno poboljšati kvalitetu života.
Postmenopauza nije kraj
Sve više stručnjaka govori o konceptu zdravog starenja (healthy ageing). Cilj nije samo živjeti dulje, nego što dulje ostati pokretan, mentalno aktivan, neovisan i dobrog zdravlja.
Postmenopauza zato nije razdoblje u kojem treba očekivati neizbježno propadanje organizma. Ona je prilika da se više nego ikada prije usmjerimo na prevenciju bolesti koje se razvijaju polako i često bez simptoma.
Redovita tjelesna aktivnost, kvalitetna prehrana, briga o intimnom zdravlju, očuvanje kostiju i mišića te kontrola kardiovaskularnih čimbenika rizika mogu značajno utjecati na to kako ćemo živjeti u šezdesetima, sedamdesetima i osamdesetima.
Jer menopauza nije završetak ženskog zdravlja. Za mnoge žene ona je početak razdoblja u kojem, uz prave informacije i odgovarajuću medicinsku skrb, mogu živjeti jednako aktivno, ispunjeno i kvalitetno kao i desetljećima prije.
Ako primjećujete nove simptome ili promjene koje utječu na kvalitetu života, razgovarajte s ginekologom ili liječnikom obiteljske medicine.
Lenče Lazarević
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
