Menopauza dođe tiho, ali sa stavom. Ne pita je li zgodan trenutak. Donese valunge usred sastanka, zaborav dok tražimo ključeve koji su nam u ruci i osjećaj kao da nam se vlastito tijelo odjednom vodi nekim nepoznatim pravilima. A uz sve to dobivamo komentare tipa “ma to je normalno, proći će” ili “budi zahvalna, nemaš više menstruaciju”.
Pa hvala lijepo, ali gdje je uputa za korištenje? Nema je, ali na ovom portalu dajemo ih svakodnevno i besplatno
Pozitivan stav
I tu negdje, između treće epizode nesanice i dodatnog ventilatora, ulazi na scenu – pozitivan stav. I ne, to nije onaj toksični optimizam tipa “samo misli pozitivno pa će ti biti bolje”, nego realna, prizemljena snaga koja kaže: u redu je što nisam u redu, ali mogu birati kako ću na to gledati.
Znanstvena istraživanja zapravo potvrđuju ono što mnoge žene instinktivno znaju – naš stav prema menopauzi izravno utječe na to koliko teško ili lako prolazimo kroz nju. Žene koje ovaj period vide kao prirodan prijelaz, a ne kao kraj nečega, imaju blaže simptome i veću kvalitetu života. A kvaliteta života u ovoj fazi ne mjeri se brojem kilograma ili zategnutošću kože, nego time koliko često kažemo “ne”, koliko puta se nasmijemo bez razloga i koliko se dobro osjećamo u vlastitoj koži.
Starenje nije pad nego uspon
Pozitivan stav ne znači da će valunzi prestati, ali znači da će nam možda manje smetati. Ne znači da će nestati suhoća, ali znači da znamo da postoji pomoć, podrška i alati – od ginekologa do grupa podrške, od fitoterapije do humora. I kad humor zakaže, tu je Jane Fonda da nas podsjeti:
“Naučila sam da starenje nije pad, nego uspon. To je prilika da napokon budemo ono što jesmo – bez potrebe da se ikome dokazujemo.”
I doista – u menopauzi se više ne dokazujemo nikome. Prepoznajemo što nam paše, što više ne želimo i koga više ne trebamo trpjeti. To nije slabost, to je snaga. Nema više potrebe za savršenstvom. Samo za istinom, smijehom i malo ventilacije.
Jer, na kraju krajeva, život ne prestaje s menopauzom. On se mijenja – ponekad divlje, ponekad nježno – ali često napokon postaje naš. I zato, ako treba, neka pozitivan stav bude naš osobni hormon. Onaj koji nas drži uspravnima, nasmijanima i pomalo buntovnima. Jer zaslužile smo.
