Engleska je ušla u povijest: od sljedeće godine Nacionalna zdravstvena služba (NHS) uvodi procjenu simptoma perimenopauze i menopauze kao dio rutinskih zdravstvenih pregleda. Riječ je o odluci koja potvrđuje kako su britanski liječnici shvatili da menopauza nije privatna briga žena niti prolazna faza, nego važno javnozdravstveno pitanje koje zaslužuje sustavnu, dostupnu i ozbiljnu medicinsku skrb.
Višegodišnji pritisak
Ova promjena dolazi nakon višegodišnjeg pritiska pacijentica, liječnika opće prakse, specijalista i zdravstvenih organizacija koje su upozoravale da žene često prolaze kroz menopauzu neshvaćene, neinformirane i nedijagnosticirane. Podaci u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazuju da više od 75 posto žena doživljava simptome koji smanjuju kvalitetu života, dok gotovo polovica nikada nije razgovarala s liječnikom o tome (izvor: UK Women’s Health Strategy 2022, Department of Health and Social Care).
Uvođenjem rutinskog “screeninga” — koji uključuje ciljano ispitivanje simptoma poput poremećaja spavanja, valunga, promjena raspoloženja, kognitivnih poteškoća, palpitacija ili vaginalne suhoće — želi se omogućiti brža dijagnoza i pravovremeno liječenje. NHS naglašava da je cilj “smanjiti broj žena koje godinama pate bez potpore te menopauzu postaviti tamo gdje pripada: u središte ženskog zdravlja” (izvor: NHS England Menopause Improvement Programme, 2024.)
U praksi to znači da će se tijekom redovitih zdravstvenih pregleda, poput provjere krvnog tlaka, kolesterola ili općeg zdravstvenog rizika, prvi put sustavno procjenjivati i menopauzalni simptomi. Time se menopauza izdvaja kao medicinski parametar jednako vrijedan kao kardiovaskularni rizik ili šećerna bolest. Stručnjaci u Ujedinjenom Kraljevstvu smatraju da bi ovo moglo smanjiti preopterećenost specijalističkih ambulanti, poboljšati pristup terapiji — uključujući hormonsku i nehormonsku — te povećati kvalitetu života milijuna žena (izvor: British Menopause Society, 2023.).
Javnozdravstveni prioritet
Ovakav pristup ima i simboličku težinu. Menopauza se više ne gura u privatni prostor niti se tretira kao “ženska intimna briga”, nego kao javnozdravstveni prioritet. U britanskoj se javnosti već govori kako je ovo najvažniji korak u ženskom zdravlju od uvođenja nacionalnog programa za rak dojke.
Postavlja se logično pitanje: možemo li sličnu praksu očekivati i u našoj regiji? Za to bi bila potrebna jasna strategija, edukacija liječnika primarne zaštite i organiziran sustav upućivanja prema ginekolozima i endokrinolozima. S obzirom na rastući broj žena u perimenopauzi i sve raniji ulazak u menopauzu, javnozdravstveni argumenti za ovakav model postaju sve snažniji.
Važno je naglasiti da ni najbolji međunarodni modeli ne zamjenjuju individualnu medicinsku skrb. Svaka žena s tegobama treba razgovarati sa svojim liječnikom ili ginekologom, posebno kada se razmatra hormonska terapija, individualni rizici ili dodatne pretrage.
Britanski primjer pokazuje koliko se toga može postići kada se žensko zdravlje shvati ozbiljno. Možda je vrijeme da se i mi zapitamo: ako Engleska može menopauzu uvrstiti u rutinski zdravstveni pregled — možemo li i mi?
Priredila Anita Visković
