Sanja Doležal godinama je jedno od najomiljenijih lica na javnoj sceni Hrvatske i regije. Ova pjevačica i voditeljica ujedno je poznata i po svom snažnom društvenom angažmanu, pa je za portal Pričaj mi o tome otvoreno progovorila o svojim iskustvima s perimenopauzom, kako je baš u tom periodu podnijela snažnu tugu zbog smrti supruga, i na koji način živi danas, dok u postmenopauzi upoznaje novu sebe. “Ovo je tema o kojoj trebamo vikati, a ne pričati”, rekla nam je Sanja kada smo dogovarali s njom intervju. I u pravu je. Zajedničkim snagama, iskreno govoreći o svemu što prolazimo, jačamo svijest o menopauzi i pomažemo svim ženama. Ovo je Sanjina priča, i hvala joj što ju je podijelila s nama.
Sada imate 63 godine i možemo reći da ste u postmenopauzi. Kako se osjećate u ovoj životnoj dobi ?
Svakako sam u postmenopauzi, sve fizičke manifestacije koje sam imala tijekom perimenopauze su nestale, osim famozne moždane magle (brain fog). Kad sam se prvi put susrela s tim pojmom, doista sam bila uvjerena da su to izmislili kako bi se pisalo o nečem novom, ali sada znam da sam psihički i mentalno potpuno promijenjena u odnosu na to kakva sam osoba bila prije perimenopauze. Nekad sam s tim promjenama zadovoljna, nekad baš i ne, ali definitivno sam drugačija osoba. Možda se to na van toliko ne vidi i ne manifestira, ali oni koji me poznaju primjećuju promjene. Češće sam zbunjena, neodlučna, ponekad mi se doslovno ne da ustati iz kreveta, a ponekad bih pomaknula slona. Sve u svemu, dobro sam, ali tek upoznajem novu sebe.
Kako trenutačno živite? Provodite li i dalje dosta vremena u kući na Mrežnici i čime ispunjavate dane?
Većinu godine nastojim provesti u prirodi uz rijeku, i bez ljudi, sa životinjama. Ipak, zimu, i vrijeme kad imam obaveze, provodim u Zagrebu. Ovisno o obavezama dani su mi ponekad dugi, a ponekad prekratki. Proljeće je vrijeme za rad u vrtu i dvorištu, ljeto period za odmor, a duga zima za druženja s prijateljima i putovanja.
Kada vratite film unatrag, kako je protekao period vaše perimenopauze? Kada su krenuli prvi simptomi i kakve su Vas promjene pratile kroz godine?
Nekako mi se čini da sam bila onaj školski slučaj. Sa 52 godine otpratila sam svoje mjesečnice, krenuli su valunzi. Sjećam se ljeta, koje je ionako bilo prevruće, pa još i naleti vrućine. Zanimljivo iskustvo… Kao prava štreberica pila sam čaj od kadulje kako bih ublažila napadaje vrućine, i mislila sam, kad to prođe, sve će biti u redu. Međutim, ta je zima krenula s neobjašnjivom sjetom, osjećajem besmisla i beznađa. Tri godine prije izgubila sam supruga, pa sam to objašnjavala fazom žalovanja koja je još uvijek trajala. Nitko mi nije rekao da provjerim hormone, a oni ionako određuju naše fizičko i psihičko stanje.
Kako ste se nosili sa simptomima i odrađivali poslovne obaveze? Jeste li bili na hormonskoj terapiji i imali neki način da si sve olakšate?
Nisam bila na hormonskoj terapiji, ali bih voljela da sam potražila pomoć psihologa ili psihijatra. Život nas melje, bez obzira kako se osjećamo. Znala sam da ne smijem stati, još sam školovala djecu, odrađivala sve poslove koji su dolazili. Osjećaje sam trpala pod tepih i mislila kako će proći sami od sebe. Nažalost, ništa od toga. Počela sam puno čitati o toj temi i teroru hormona na koji ne možemo sami utjecati. Bojala sam se da ne potonem dublje u depresiju. Djeca i posao su me nekako držali u ravnoteži, ali zato sada, kada su djeca odrasla i otišla, kada ne radim više tako puno, sada mi je žao što nisam potražila stručnu pomoć.
Poznato je da ste, među ostalim, vrsna kuharica, i da je kuhanje Vaša velika ljubav. Jeste li zbog perimenopauze i kasnije, ulaskom u menopauzu, mijenjali prehrambene navike i na koji način?
Volim kuhati i volim jesti. Iako živim sama, nije mi problem sebi nešto skuhati. Slušam tijelo, zadnjih desetak godina mi više odgovara povrće i laganija hrana. Nisam svjesno mijenjala navike, nego osjetila što tijelo traži.
Prije 14 godina preminuo Vam je suprug, ljubav Vašeg života. To je neopisivo emocionalno težak trenutak, a u Vašem slučaju dogodio se baš i tijekom perimenopauze, kada žene prolaze kroz emotivne i fizičke turbulencije. U čemu ste tada našli snagu?
Kada se dogode tako nagli gubici, ni um ni tijelo nisu u stanju procesuirati traumu. Zato je važno ne žuriti, dati si vremena, jer svatko od nas ima svoj tempo i način nošenja s ogromnom boli. Nažalost, današnji svijet i društvo te tjeraju da brzo kreneš dalje, da živiš kao da je ta bol dio života. Svijet ne voli vidjeti tugu i bol, ljudi se odmaknu kako bi živjeli u svom balonu od sapunice.
Kako ocjenjujete svijest o menopauzi u Hrvatskoj? Govori li se dovoljno o tomu u javnom prostoru, ima li dovoljno javnozdravstvenih akcija?
Danas je bolja situacija nego prije pedeset, trideset i dvadeset godina, ali još uvijek je to tema koja nije dovoljno prisutna u javnom prostoru. Žene se lakše otvaraju prijateljicama i obitelji, no u medijima je ova tematika i dalje premalo zastupljena.
Ima li u Hrvatskoj, po Vašem mišljenju, razumijevanja prema ženama koje prolaze kroz menopauzalnu tranziciju, ili su na neki način stigmatizirane? Kakva su Vaša iskustva?
S obzirom da živimo u mačističkom društvu, čujem i danas glupe komentare tipa ‘pusti ju, živčana je jer je u menopauzi’. Osobno nisam imala nikakvih loših iskustava jer se nitko u mojoj okolini nije bavio mojim promjenama. Time što se otvorenije razgovara o toj promjeni koju svaka žena mora proći mislim da razumijevanje raste. U trenutku kada bude prihvaćeno da neke žene prolaze kroz doista jake, nevidljive promjene unutar sebe, i kada žene budu iskreno i glasno mogle govoriti o svojim osjećajima, tada ćemo moći reći da razumijemo što se događa.
Zdravstveni stručnjaci kažu da je postmenopauza period kada se žene u potpunosti mogu okrenuti sebi i uživati u životu na posve novi, mirniji način. Kako se sada odnosite prema samoj sebi?
Istina je da se žene u postmenopauzi mogu okrenuti sebi, upoznati se ponovno, pa ovisno o tome uživati u svemu ili ne. Ono što si danas dopuštam, a prije nisam, jest da budem apsolutno sebi podrška. Ima jedna izreka koja tako dobro ocrtava to stanje: “Ja više ništa ne moram, dosta sam se namorala u životu.” To je oslobađajuće.
Jeste li i dalje poslovno aktivni i u kolikoj mjeri?
Ideje, snovi i projekti uvijek lete u mojoj glavi (ako nema magle). 🙂 Vodim neke interesantne panele, povremeno nastupam. Uglavnom, ako mi se nešto svidi gdje me pozovu rado se odazovem.
Što biste poručili svim ženama kako da nose svoje godine i na što lakši i otvoreniji način prolaze kroz prirodne procese koji prate srednju i kasniju životnu dob?
Budite nježne prema sebi i konačno, budite sebi važne.
Jasmina Sarić Čedić
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
