O seksualnosti nakon menopauze danas govorimo mnogo otvorenije nego prije, ali jedna se stvar još uvijek prečesto prihvaća kao neizbježna posljedica godina – bol tijekom spolnog odnosa. Mnoge žene pomire se sa suhoćom, peckanjem ili nelagodom misleći da je to jednostavno cijena menopauze. Nije. Promjene jesu česte, ali postoje načini kojima se simptomi mogu ublažiti, a seksualni život ponovno učiniti ugodnim.
Jedan od glavnih razloga krije se u padu razine estrogena. Estrogen, naime, ne utječe samo na menstrualni ciklus. Njegovi receptori nalaze se i u tkivima vulve, rodnice, mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi. Kada ga nakon menopauze ima znatno manje, vaginalno tkivo postupno može postati tanje, manje elastično i slabije hidratizirano.
Takve promjene danas se često obuhvaćaju pojmom genitourinarni sindrom menopauze (GSM). Osim vaginalne suhoće, mogu se pojaviti peckanje, svrbež i iritacija, osjećaj zatezanja, bol tijekom penetracije, ali i urinarne tegobe. Za razliku od nekih drugih simptoma menopauze koji s vremenom mogu oslabjeti, tegobe povezane s manjkom estrogena u intimnom području kod dijela žena mogu potrajati ili postajati izraženije.
Kada suhoća preraste u bol
Zdrava vaginalna sluznica prirodno je vlažna i elastična. Kada izgubi dio te hidratacije i elastičnosti, trenje tijekom odnosa može postati neugodno, a ponekad nastaju i sitna oštećenja osjetljivog epitela. Žena tada može početi izbjegavati odnos očekujući bol, što dodatno utječe na uzbuđenje i prirodnu lubrikaciju. Tako nastaje svojevrstan začarani krug.
Zato bol tijekom seksa nije simptom koji bi trebalo mjesecima ili godinama prešutno podnositi. Prvi je korak razgovor s ginekologom, osobito ako se bol pojavila iznenada, ako je intenzivna ili je praćena krvarenjem, neobičnim iscjetkom, učestalim infekcijama ili drugim tegobama. Nije svaka bol posljedica menopauze i važno je isključiti druge moguće uzroke.
Evo što može pomoći
Kod blažih tegoba često se mogu koristiti nehormonske mogućnosti. Lubrikanti prvenstveno smanjuju trenje tijekom spolnog odnosa i koriste se neposredno prije ili tijekom seksa. Vaginalni ovlaživači imaju nešto drugačiju ulogu: koriste se redovitije kako bi pomogli održavanju hidratacije vaginalnog tkiva.
U preparatima namijenjenima vaginalnoj sluznici često se koristi i hijaluronska kiselina. Iako je većina žena poznaje kao sastojak kozmetičkih preparata za kožu, ona je prirodno prisutna u ljudskom organizmu. Ima izrazitu sposobnost vezanja vode, zbog čega pridonosi hidrataciji tkiva, a povezuje se i s procesima obnove epitela.
Ako nehormonski pristupi nisu dovoljni, vrijedi s ginekologom razgovarati o drugim terapijskim mogućnostima. Ovisno o simptomima, zdravstvenom stanju i individualnim čimbenicima, liječnik može preporučiti lokalnu vaginalnu hormonsku terapiju ili drugi odgovarajući oblik liječenja.
Ponekad problem nije samo u sluznici. Napetost mišića zdjeličnog dna također može pridonijeti bolnom odnosu, osobito kada žena zbog prethodnih bolnih iskustava nesvjesno počne stezati mišiće očekujući novu bol. U takvim slučajevima može pomoći procjena stručnjaka i fizioterapija zdjeličnog dna.
Važno je i nešto što zvuči jednostavno, ali često zaboravljamo: ne treba žuriti. Dulja predigra, dovoljno vremena za uzbuđenje, korištenje lubrikanta i otvoren razgovor s partnerom mogu napraviti veliku razliku. Seksualnost se nakon menopauze može promijeniti, ali promjena ne znači nužno i gubitak zadovoljstva.
I možda je najvažnije prestati bol smatrati normalnim dijelom starenja. Seks nakon menopauze ne bi trebao boljeti.Ako boli, vrijedi potražiti uzrok i rješenje. Danas postoji čitav niz mogućnosti – od odgovarajuće intimne njege i nehormonskih preparata do lokalne hormonske terapije i fizioterapije zdjeličnog dna.
Kod trajne vaginalne suhoće, peckanja, boli tijekom odnosa, krvarenja ili drugih novih intimnih simptoma svakako se treba obratiti ginekologu. Liječnik može utvrditi jesu li tegobe povezane s menopauzom te preporučiti terapiju koja najbolje odgovara zdravstvenom stanju i potrebama pojedine žene.
Pomoćna terapija dokazanog djelovanja
Cicatridina vagitoriji korisna su pomoćna terapija dokazanog djelovanja u regeneraciji epitela u atrofičnim i distrofičnim stanjima vaginalne sluznice. Glavni aktivni sastojak je hijaluronska kiselina, polisaharid koji pripada skupini glikoaminoglikana i prirodni je sastojak ljudskog tijela, tj. bitna je sastavnica izvanstaničnog tkiva, koja osigurava odgovarajući stupanj hidratacije i tako pridonosi optimizaciji biološkog procesa reparacije. Naime, hijaluronska kiselina veže vodu, a njezina sposobnost vezanja proteinskih molekula i stvaranja proteoglikanske mreže poboljšava hidrataciju tkiva i unos nutrijenata, te osigurava tonus, trofizam i elastičnost tkiva. Zbog prisutnosti u izvanstaničnom matriksu te sposobnosti da modulira citokine i migraciju stanica, hijaluronska kiselina povoljno utječe na procese cijeljenja i promiče regeneraciju epitela, što su pokazala i brojna znanstvena istraživanja.
Cicatridina vagitoriji sadrže i uljne ekstrakte aloe vere, nevena i gotu kole (Centella Asiatica) koji djeluju sinergistički s hijaluronskom kiselinom te imaju hidratizirajući i umirujući učinak. Tu je još i ekstrakt ulja australskog čajevca koji djeluje kao prirodni konzervans.
Primjena Cicatridina vagitorija preporučuje se kao pomoćna terapija reparativnih procesa u atrofičnim i distrofičnim stanjima vaginalne sluznice. Cicatridina pomaže procesu cijeljenja vaginalnih ozljeda kojima uzroci mogu biti različiti (kolposkopija, cervikalni ektropion, konizacija, ginekološke operacije, radioterapija, kemoterapija ili postporođajno razdoblje).
Hormonske promjene kod žena u menopauzi utječu na vaginalnu sluznicu, koja postaje tanja, manje elastična i nedovoljno hidratizirana. Zahvaljujući hidratizirajućim svojstvima hijaluronske kiseline, Cicatridina vagitoriji indicirani su i u slučajevima vaginalne suhoće uzrokovane pomanjkanjem estrogena.
Tamara Vratarić
Ako vam je ovaj tekst pomogao, slobodno ga podijelite.
