Divlja mirta raste duž naše obale u obliku velikih grmova guste krošnje, čak je i zaštićena. Mirta potječe s Mediterana te je tipična sredozemna biljka, a još je poznata pod imenima kao što su mrča, mrčeta, marča i rujevka.
Mirta je zimzeleni grm kojemu su i cvjetovi i lišće miomirisni, a cvate od lipnja do rujna. Ujesen, nakon cvatnje, javljaju se mali aromatični plodovi u obliku boba, crveno-crni, plavo-crni ili bijeli, ovisno o sorti, s mnogo sjemenki ugodna i slatkasta okusa. Sadrže dosta eteričnog ulja, šećera, limunsku i jabučnu kiselinu, te puno vitamina C. Stari Grci jeli su ove plodove svježe i prerađene.
Budući da i listovi mirte sadrže veću količinu eteričnog ulja i vitamina C, svrstavaju se u začinsko bilje, a koriste se i za pripremu čaja i sirupa za živce.
Prema legendi ova biljka je Venerin grm, a u antičko doba čak su i pripremali kozmetičke preparate od njenog cvijeta.
