Bilo bi krasno kad bismo po cijeli dan mogle meditirati i izbaciti sve glupe i dosadne misli iz glave. Posebno kad se te misli odnose na hranu. I ne, ne mislimo pritom isključivo na misli vezane za glad – ponekad je to prava buka hrane u glavi, ili lijepim našim engleskim rečeno – food noise. O food noise u posljednje vrijeme jako puno pričaju nutricionisti i psiholozi, pa ajmo onda i mi ovdje. Buku hrane u glavi stvaraju nam misli koje se javljaju iznenada, često i bez stvarne potrebe za jelom – što ću pojesti, koliko sam pojela, trebam li jesti sad, hoće li me ovo udebljati, jesam li si opet pokvarila dijetu…itd., itd. To je buka hrane koja zna biti jako naporna.
Buka hrane u menopauzi?
Menopauza ne mijenja samo razinu hormona – mijenja i način na koji žena doživljava sebe, svoje tijelo, glad, sitost, pa i užitak. S padom estrogena dolazi do poremećaja u radu hormona leptina i grelina, koji reguliraju apetit. Mozak teže regulira osjećaj sitosti, a pad serotonina dodatno pojačava emocionalnu glad – osobito onu za slatkišima ili bilo kojom drugom “utješnom” hranom.
U isto vrijeme, žene se u ovoj životnoj fazi suočavaju s pojačanim društvenim pritiskom oko izgleda i tjelesne težine. Ako je odnos prema hrani i ranije bio nesiguran – često pod utjecajem dijeta, zabrana i kritika – sada se može dodatno pojačati. Tako nastaje začarani krug u kojem hrana zauzima previše prostora u glavi, a svako odstupanje od “plana” izaziva grižnju savjesti. To nije glad. To je buka.
Ako se više puta dnevno uhvatite kako razmišljate o tome što ste jele, što biste trebale, a što ne smijete jesti, jeste li “zaslužile” večeru – moguće je da vam hrana postaje emocionalni teret, a ne biološka potreba. Food noise ne znači da s vama nešto nije u redu. Znači da je vaš mozak u fazi prilagodbe, osjetljiviji na hormonalne promjene i – vrlo često – preopterećen perfekcionizmom.
Što pomaže?
Ne, nije rješenje još jedna dijeta. Upravo su restrikcije te koje dodatno pojačavaju buku. U istraživanjima objavljenima u stručnim časopisima (Menopause, 2021. i Appetite, 2023.) pokazalo se da žene koje pristupaju hrani s više uživanja i bez osjećaja krivnje, imaju manju sklonost za prejedanje i manji intenzitet food noisea.
Prakticiranje svjesnog jedenja – bez multitaskinga, uz obraćanje pažnje na okus, teksturu i sitost – kao i rad s terapeutom na emocionalnim uzrocima prejedanja, također je pokazao vrlo dobre rezultate. Pomaže i tjelovježba, ali ne kao kazna, već kao način regulacije stresa i povezivanja s tijelom koje se mijenja.
A najviše pomaže kad žena prestane gledati na svoje tijelo kao projekt, a počne ga slušati kao partnera.
Food noise u menopauzi nije slabost. To je signal. Tijelo govori, mozak odgovara, a mi učimo slušati. Hrana ne treba biti neprijatelj, nego saveznik u fazi života koja traži više nježnosti, manje buke – i puno manje krivnje. Stoga ako osjećate da je odnos prema hrani postao izvor stresa ili vas preplavljuje potreba za kontrolom, savjetujte se s liječnikom, nutricionistom ili psihoterapeutom.
Jelena Vratarić
