Za mnoge od nas u srednjim godinama promjena u hormonalnom sustavu donosi ne samo klasične simptome poput valunga i noćnog znojenja, nego i značajne psihičke izazove — među njima i izrazitu tjeskobu, unutarnji nemir ili čak napade panike.
Što se događa u tijelu?
Fazu prijelaza u menopauzu (perimenopauza) karakteriziraju promjene u razinama hormona — posebice estrogena i progesterona. Te promjene utječu na živčani i hormonalni sustav, uključujući neurotransmitere poput serotonina, dopamina i GABA-a (glavni inhibitorni neurotransmiter u mozgu). Na primjer, pad razine estrogena može smanjiti učinak serotonina, čime se povećava osjetljivost na stres i anksioznost.
Također, promjene hormona stresa (npr. kortizol) i autonomnog živčanog sustava dovode do većeg “upalnog” ili “budnog” stanja mozga — žena može osjećati da je „na rubu“, poput hrčka koji ne staje, s ubrzanim srcem, drhtavicom, napetim mišićima, teškoćama u koncentraciji.
Prema velikoj analizi, između 15 i 50 posto žena u perimenopauzi ili ranoj postmenopauzi prijavljuje simptome povezane s tjeskobom, depresijom ili nesanicom. U jednoj nedavnoj studiji (2023.) utvrđeno je da žene u menopauzalnoj tranziciji imaju značajno povećan rizik za anksiozne poremećaje.
Primjerice, studija iz Saudijske Arabije pokazala je da je od 396 ispitanica u menopauzi, 206 (≈ 52 %) imalo simptome anksioznosti.
Kod žena koje prolaze menopauzu tjeskoba se može iskazati kroz kombinaciju psihičkih i fizičkih simptoma, kao što su:
- konstantan osjećaj zabrinutosti ili straha, često bez jasnog uzroka
- unutarnji nemir, nemogućnost smirivanja
- napadi panike – iznenadni skok straha, ubrzanog pulsa, osjećaja gušenja, drhtavice ili „srce mi skače“
- teškoće u koncentraciji, osjećaj „moždane magle“
- iritabilnost, razdražljivost, preosjetljivost
- napetost mišića, znojenje, suha usta, ubrzano disanje – fizički znakovi koji često pogoršavaju osjećaj tjeskobe
- noćna buđenja, loš san (koji dodatno povećava anksioznost)
Ključni razlozi mogu biti:
- Hormon-naglo smanjenje (estrogen, progesteron) i njihov utjecaj na moždane kemikalije koje reguliraju raspoloženje.
- Valunzi i noćno znojenje koje remete san — kronični nedostatak dobrog sna povećava ranjivost za tjeskobu.
- Životne promjene srednjih godina: briga za starenje roditelja, djecu koja odlaze, profesionalni pritisci – sve ovo može biti dodatni „okidač” za pojavu anksioznosti u ovom razdoblju.
- Postojeći mentalni zdravstveni izazovi (poput PMS-a, postpartum depresije, ranije anksioznosti) koji se mogu pojačati u menopauzi.
Što možete poduzeti?
Prvi korak — obavezno razgovarajte s liječnikom (ginekologom ili specijalistom za menopauzu) i/ili psihijatrom/psihologom ako primijetite da tjeskoba ometa vaš svakodnevni život.
A evo nekoliko preporuka koje se često spominju u literaturi:
- Vodite evidenciju simptoma: kad se javljaju, što ste tada radili, kakvo vam je bilo spavanje, prehrana, tjelesna aktivnost.
- Poboljšajte san (redoviti ritam, ugodno okruženje, izbjegavanje ekrana prije spavanja).
- Uključite redovitu tjelesnu aktivnost: čak i 20-30 min hodanja dnevno može smanjiti simptome anksioznosti.
- Tehnike opuštanja: duboko disanje, meditacija, progresivna relaksacija mišića.
- Razgovor s terapeutom (npr. kognitivno-bihevioralna terapija) — dokazano pomaže ženama u menopauzi s tjeskobom.
- Razgovor o mogućnosti terapije hormona (HRT) – ako je prikladna i sigurna za vas, može se razmotriti kao dio strategije.
Tjeskoba, unutarnji nemir i napadi panike nisu „samo u glavi” – oni mogu biti ozbiljan simptom menopauze, odraz složenih hormonalnih i neuroloških promjena u tijelu. Ako se pojavljuju novi ili naglo pogoršani simptomi anksioznosti u srednjim godinama, važno je ne ignorirati ih, već pristupiti ciljanom rješenju.
Mirjana Jović
