Kada je britanski The Guardian nedavno objavio rezultate istraživanja prema kojem tri od četiri žene nisu svjesne da menopauza može biti povezana s pojavom novih psihičkih tegoba, vijest je izazvala snažne reakcije. Ne zato što je riječ o senzaciji, nego zato što je riječ o realnosti koju mnoge žene žive – često bez jasnog objašnjenja što im se zapravo događa.
U ordinacijama obiteljske medicine i ginekologije sve je više žena u četrdesetima i pedesetima koje prvi put u životu osjećaju anksioznost, epizode depresivnog raspoloženja, napadaje panike ili nesanicu koja traje tjednima. Neke od njih nikada ranije nisu imale psihičkih poteškoća. I upravo tu počinje problem – jer malo tko ih upozori da hormonske promjene u perimenopauzi i menopauzi mogu utjecati i na mentalno zdravlje.
Hormoni nisu “samo” hormoni
Estrogen nije važan samo za reproduktivni sustav. On sudjeluje u regulaciji serotonina, dopamina i noradrenalina – neurotransmitera koji imaju ključnu ulogu u raspoloženju, motivaciji i osjećaju stabilnosti. Kada razine estrogena počnu oscilirati, što je tipično za perimenopauzu, mijenja se i neurokemijska ravnoteža mozga.
Prema podacima objavljenima u časopisu JAMA Psychiatry, žene u prijelaznom razdoblju imaju dva do četiri puta veći rizik za razvoj depresivnih simptoma u odnosu na perimenopauzalno razdoblje. Slično potvrđuju i podaci Sjevernoameričkog društva za menopauzu (NAMS), koje ističe da su fluktuacije estrogena, a ne samo njegov pad, posebno povezane s naglim promjenama raspoloženja.
Važno je naglasiti: menopauza ne “uzrokuje” mentalnu bolest u klasičnom smislu, ali može biti okidač kod žena koje su ranjivije – bilo zbog genetike, stresa, kroničnih bolesti ili životnih okolnosti. Razvod, briga za starije roditelje, odlazak djece iz doma, profesionalni pritisci – sve to često koincidira s hormonskim promjenama. I tijelo jednostavno više nema isti kapacitet za kompenzaciju.
Anksioznost koja dolazi “niotkuda”
Mnoge žene opisuju isto: “Nikada nisam bila anksiozna, a sada me preplavi strah bez razloga.” Ili: “Osjećam se kao da više nisam ja.” Upravo taj gubitak osjećaja identiteta može biti uznemirujući.
Studije pokazuju da su napadaji panike, razdražljivost, osjetljivost na stres i poremećaji sna česti u perimenopauzi. A znamo da kronična nesanica sama po sebi povećava rizik za razvoj depresije i anksioznosti. To postaje zatvoreni krug – hormoni utječu na san, loš san pogoršava raspoloženje, a pogoršano raspoloženje dodatno remeti san.
Zato je ključno prepoznati uzrok. Jer ako žena misli da “gubi razum”, a zapravo prolazi kroz biološki uvjetovanu tranziciju, njezin osjećaj kontrole može se značajno promijeniti već samim razumijevanjem procesa.
Što može pomoći?
Prvi korak je prepoznati povezanost simptoma s hormonskim promjenama i o tome otvoreno razgovarati s liječnikom. Kod dijela žena dobro odabrana hormonska terapija može ublažiti i psihičke tegobe, dok je kod drugih potrebna ciljana terapija za anksioznost ili depresiju. Redovita tjelesna aktivnost, kvalitetan san i psihoterapijska podrška dodatno stabiliziraju raspoloženje i povećavaju osjećaj kontrole.
Najvažnije je ne čekati da simptomi prođu sami od sebe – nego potražiti stručnu procjenu i individualno prilagođeno rješenje.
Menopauza nije slabost, ali nije ni nevažna faza
Godinama se menopauza svodila na valunge i izostanak menstruacije. Mentalno zdravlje ostajalo je po strani, često prepušteno etiketi “osjetljivosti” ili “živaca”. Danas znamo više. I znanost i iskustvo žena potvrđuju da je riječ o kompleksnom neuroendokrinom prijelazu koji zahvaća cijeli organizam – uključujući mozak.
Ako ste u razdoblju perimenopauze ili menopauze i primjećujete promjene raspoloženja, pojačanu anksioznost, dugotrajnu tugu ili gubitak interesa za aktivnosti koje su vas prije veselile, nemojte to pripisivati karakteru ili slabosti. Razgovarajte s liječnikom i potražite stručnu procjenu. I pričajmo o tome 😊
Anita Visković
Ako vam je ovaj tekst pomogao, slobodno ga podijelite.
