Menopauza dolazi s neobičnim paradoksom: neke žene godinama trpe simptome jer misle da su oni jednostavno dio tog životnog razdoblja, a istodobno se pitaju jesu li dovoljno ozbiljni da ih uopće spomenu liječniku.
Valunzi? Pa to je menopauza. Loš san? Godine, stres, previše obveza. Vaginalna suhoća? Neugodno je o tome razgovarati pa ćemo možda pričekati da prođe.
No upravo su to tri simptoma koja ne bismo trebale ignorirati. Ne zato što svaki od njih znači da se događa nešto opasno, nego zato što mogu ozbiljno utjecati na kvalitetu života, a za njih danas postoje učinkovite mogućnosti liječenja.
Stručnjaci su za EatingWell izdvojili valunge i noćno znojenje, poremećaje spavanja te vaginalnu suhoću kao simptome koje žene često pokušavaju jednostavno izdržati. Problem je što se neki od njih mogu zadržati godinama, a neki se bez liječenja s vremenom čak i pogoršavati.
Valunzi i noćno znojenje
Valunzi i noćno znojenje, odnosno vazomotorni simptomi, među najčešćim su simptomima menopauzalne tranzicije. Prema The Menopause Society, iskusi ih do 80 posto žena, a kod nekih mogu trajati godinama. Tipičan valung traje od jedne do pet minuta i može biti praćen znojenjem, zimicom, osjećajem tjeskobe ili ubrzanim radom srca.
Nekoliko minuta možda ne zvuči dramatično. No kada se valunzi ponavljaju više puta tijekom dana ili nas noću redovito bude, posljedice se lako preliju na ostatak života: umor, slabiju koncentraciju, razdražljivost, lošije raspoloženje i osjećaj da više nemamo energije za uobičajene obveze.
Posljednjih godina istraživače posebno zanima i moguća povezanost vazomotornih simptoma sa zdravljem srca i krvnih žila. Velika analiza podataka više od 23.000 žena pokazala je da su žene sa izraženim valunzima i noćnim znojenjem imale približno dvostruko veći rizik od kardiovaskularnih bolesti u usporedbi sa ženama bez tih simptoma. Dugotrajno istraživanje SWAN također je utvrdilo povezanost češćih vazomotornih simptoma s kasnijim kardiovaskularnim događajima.
Ovdje je, međutim, važna razlika između povezanosti i uzroka. Ta istraživanja ne dokazuju da valunzi sami uzrokuju srčanu bolest niti da će liječenje valunga automatski spriječiti kardiovaskularne probleme. Pokazuju, međutim, da jake i učestale vazomotorne simptome ne treba automatski odbaciti kao beznačajnu neugodnost.
Ako su valunzi toliko česti ili intenzivni da remete san i svakodnevni život, vrijedi o njima razgovarati s liječnikom. Sistemska menopauzalna hormonska terapija najučinkovitiji je tretman za valunge i noćno znojenje, ali nije prikladna za svaku ženu. Postoje i nehormonske terapijske mogućnosti, pa se liječenje uvijek bira individualno, ovisno o simptomima, dobi i zdravstvenoj anamnezi.
Problemi sa spavanjem među ženama u perimenopauzi i menopauzi iznimno su česti. Procjenjuje se da pojačane smetnje spavanja ima između 40 i 69 posto žena u tom razdoblju. Mogu imati problema sa uspavljivanjem, često se buditi tijekom noći ili se probuditi prerano i više ne uspjeti zaspati.
Noćno znojenje očit je krivac, ali nije jedini.
Hormonalne promjene tijekom menopauzalne tranzicije mogu utjecati na spavanje, a istodobno se mogu pojaviti promjene raspoloženja i anksioznost koje dodatno otežavaju odmor. S godinama također raste vjerojatnost poremećaja poput opstruktivne apneje u snu, zbog čega nije dobro svaku dugotrajnu nesanicu jednostavno proglasiti još jednim simptomom menopauze.
Kronično loš san nije samo pitanje toga hoćemo li idući dan biti umorne. Dugotrajni nedostatak sna povezuje se s nepovoljnim metaboličkim promjenama, problemima s raspoloženjem i kognitivnim teškoćama. U menopauzi se tada može dodatno naglasiti ono što žene često opisuju kao moždanu maglu: problemi s koncentracijom, zaboravljivost i osjećaj da nam misli jednostavno više nisu jednako brze kao prije.
Pomažu osnovne mjere poput redovitog vremena odlaska na spavanje i ustajanja, tjelesne aktivnosti, hladnije i zamračene spavaće sobe te smanjenja kofeina i alkohola osobito u večernjim satima. Ali ako tjednima ili mjesecima loše spavamo, vrijedi razgovarati s liječnikom i pokušati utvrditi što nas zapravo budi.
Vaginalna suhoća
Treći simptom posebno se često prešućuje.
Pad estrogena tijekom menopauzalne tranzicije može uzrokovati promjene na vaginalnom i vulvarnom tkivu, ali i na mokraćnom sustavu. Danas se zato govori o genitourinarnom sindromu menopauze – GSM-u, koji osim vaginalne suhoće može uključivati peckanje, svrbež i iritaciju, bol tijekom spolnog odnosa, učestalije ili hitno mokrenje te povećanu sklonost infekcijama mokraćnog sustava.
Tu postoji važna razlika u odnosu na valunge.
Dok se vazomotorni simptomi kod mnogih žena s vremenom smanjuju, simptomi genitourinarnog sindroma menopauze bez liječenja često se postupno pogoršavaju. A posljedice nisu samo fizičke.
Bolni spolni odnosi mogu dovesti do izbjegavanja intimnosti, pada seksualne želje i napetosti u partnerskom odnosu. Neke žene jednostavno prestanu imati spolne odnose jer vjeruju da je bol nakon menopauze nešto s čime se moraju pomiriti. Ne moraju.
Kod blažih tegoba mogu pomoći vaginalni ovlaživači i lubrikanti. Ako to nije dovoljno, postoje i medicinske mogućnosti liječenja. Lokalni vaginalni estrogen, primjerice, djeluje izravno na vaginalno tkivo i jedna je od terapijskih opcija, a postoje i drugi hormonski i nehormonski pristupi. Koji je prikladan za pojedinu ženu ovisi o njezinu zdravstvenom stanju i anamnezi, osobito ako je liječena zbog hormonski ovisnog tumora.
Čest simptom ne znači simptom koji moramo trpjeti
Valunzi, loš san i vaginalna suhoća zaista su vrlo česti tijekom perimenopauze i menopauze. Ali činjenica da nešto doživi velik broj žena ne znači da zbog toga postaje nevažno.
Ako nas valunzi svake noći bude, ako mjesecima ne spavamo kako treba ili zbog vaginalne suhoće izbjegavamo seksualni odnos, to je već sasvim dovoljan razlog da potražimo pomoć. Ne moramo čekati da simptom postane nepodnošljiv.
Menopauza je prirodno životno razdoblje. Patnja nije njezin obvezni dio.
Promjene životnih navika – redovito kretanje, kvalitetna prehrana, manje alkohola, briga o snu i upravljanje stresom – mogu pomoći općem zdravlju i nekim simptomima, ali nisu zamjena za liječenje kada je ono potrebno.
Ako su simptomi novi, izrazito jaki, dugotrajni ili bitno utječu na spavanje, raspoloženje, seksualni život ili svakodnevno funkcioniranje, obavezno se konzultirajte s liječnikom ili ginekologom. Zajedno možete procijeniti radi li se doista o simptomima menopauzalne tranzicije i odabrati terapiju koja najbolje odgovara vašem zdravstvenom stanju.
Ratka Mihaljević,
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
