Jedan od najčešćih uzročnika vulvovaginalne kandidijaze jest kandida – gljivica koja u maloj količini može biti prisutna u rodnici bez ikakvih tegoba. Kad se prekomjerno razmnoži, može izazvati svrbež, peckanje i crvenilo. Budući da se simptomi kandidijaze mogu preklapati s tegobama povezanima s menopauzom, prije liječenja važno je pokušati utvrditi njihov uzrok.
Kako nastaje gljivična infekcija?
Kandida može biti prisutna u rodnici i kad žena nema simptome. Njezina prisutnost sama po sebi ne znači da postoji infekcija koju treba liječiti; problem nastaje kad se gljivica prekomjerno razmnoži i izazove upalu i tegobe. Procjenjuje se da će barem jednu epizodu vulvovaginalne kandidijaze tijekom života imati oko tri četvrtine žena. Antibiotici, loše regulirana šećerna bolest i oslabljeni imunitet mogu povećati sklonost infekciji, no ona se može pojaviti i bez jasnog razloga.
Menopauza sama po sebi ne objašnjava svaku pojavu kandidijaze. Pad razine estrogena može pridonijeti suhoći i osjetljivosti sluznice te promijeniti uvjete u rodnici. Te se promjene mogu pojaviti u perimenopauzi, menopauzi ili nekoliko godina nakon posljednje menstruacije. Suhoća i nadraženost tada mogu nalikovati gljivičnoj infekciji, a ponekad se dvije tegobe mogu pojaviti i istodobno.
Zato nije dobro svaku nelagodu automatski pripisati gljivicama. Ni izgled iscjetka ni svrbež sami po sebi ne mogu uvijek pouzdano potvrditi uzrok, a liječenje na svoju ruku može odgoditi prepoznavanje drugog problema.
Koji simptomi upućuju na kandidijazu?
Svrbež i peckanje često prate kandidijazu, kao i crvenilo i osjetljivost vanjskog spolovila. Karakterističan je gust, bijel, grudast iscjedak. Mogući su i bol ili pečenje pri mokrenju te bol tijekom spolnog odnosa. Ipak, nijedan od tih znakova sam za sebe ne potvrđuje dijagnozu. Slične tegobe mogu pratiti i druga stanja, primjerice bakterijsku ili drugu vaginalnu infekciju, nadraženost kože ili promjene povezane s manjkom estrogena.
Kod menopauzalnih promjena češća je suhoća, a nelagoda se može osjetiti i pri hodanju, vježbanju ili nošenju uske odjeće. Spolni odnos može postati neugodan ili bolan zbog osjetljive i suhe sluznice. Tegobe se mogu razvijati postupno i trajati dulje, dok se kandidijaza može prepoznati po izraženijem svrbežu i peckanju i po karakterističnom gustom, sirastom iscjetku bez mirisa.

Liječniku je korisno opisati gdje se tegobe javljaju, koliko traju, postoji li iscjedak i kakav je, jesu li se već pojavljivale te jeste li ih pokušali liječiti. Važno je spomenuti i nedavno uzimanje antibiotika, dijabetes ili terapiju koja može utjecati na imunitet. Ti podaci mogu pomoći liječniku da procijeni što bi mogao biti uzrok i koje su pretrage potrebne.
Ginekološki pregled i, prema potrebi, analiza uzorka iscjetka mogu pomoći utvrditi radi li se o kandidijazi, menopauzalnim promjenama ili objema tegobama istodobno. Ponekad se uzorak pregleda pod mikroskopom, a kod ponavljanih ili nejasnih simptoma može se poslati na dodatnu laboratorijsku analizu. Pozitivan nalaz kandide pritom se tumači zajedno sa simptomima i pregledom jer sama prisutnost gljivice ne mora značiti da je ona uzrok tegoba.
Pregled je osobito poseban ako se tegobe javljaju prvi put, ako se često vraćaju, ako prethodno liječenje nije pomoglo ili ako se simptomi brzo ponovno pojave. Ponavljanje terapije koja je ranije pomogla ne mora biti rješenje ako je ovaj put uzrok drukčiji. Ako se tegobe ne povuku ili se pogoršavaju, ponovno se javite liječniku umjesto da samostalno ponavljate liječenje.
Mogućnosti liječenja ovise o uzroku
Ako se potvrdi kandidijaza, liječnik može preporučiti odgovarajući antimikotik. Izbor terapije ovisi o nalazu, izraženosti i trajanju simptoma te o zdravstvenom stanju žene. Neki lokalni lijekovi djeluju na gljivice tako da narušavaju njihovu staničnu membranu; među djelatnim tvarima koje se primjenjuju za liječenje gljivičnih infekcija nalazi se i nistatin. O tome je li određeni lijek prikladan, kako se primjenjuje i koliko dugo treba trajati liječenje treba se držati upute liječnika ili ljekarnika. Lijekovi protiv gljivica ne liječe suhoću i osjetljivost povezane s menopauzom ako one nisu posljedica infekcije.
Za suhoću i druge intimne tegobe povezane s menopauzom postoje zasebne mogućnosti liječenja. Sustavni pregled 46 randomiziranih kliničkih ispitivanja, objavljen 2024. godine, pokazao je da vaginalni estrogen može pomoći kod nekih simptoma, uključujući suhoću, a vaginalni ovlaživači mogu ublažiti suhoću. O mogućnostima liječenja se treba dogovoriti s ginekologom, uzimajući u obzir simptome i zdravstvenu povijest.
Svrbež, peckanje i suhoća mogu imati različite uzroke, a ponekad ih ima više istodobno. Ako se tegobe ne povlače, vraćaju se ili se prvi put javljaju, razgovor s ginekologom može razjasniti što ih uzrokuje i pomoći odabrati odgovarajuće liječenje. To je sigurniji put od ponavljanja terapije koja je pomogla neki prijašnji put, jer se simptomi mogu promijeniti, a s njima i ono što će doista pomoći.
Pronigyn
Ako se potvrdi vulvovaginalna kandidijaza, jedan od lokalnih lijekova koji se može primijeniti jest Pronigyn. Pronigyn sadrži nistatin, koji se veže za ergosterol u staničnoj membrani gljivica i narušava njezinu cjelovitost. Djeluje lokalno, a kombinirano pakiranje sadrži vaginalne tablete i mast za vanjsko spolovilo. Tablete se mogu primjenjivati navečer tijekom tri ili šest dana, ovisno o odabranom režimu, dok se mast nanosi dvaput dnevno. Pronigyn nosi certifikat MyMicrobiome AG kao proizvod prijateljski prema vaginalnom mikrobiomu.

Ako se simptomi tijekom liječenja ne poboljšaju ili traju dulje od sedam dana, treba se javiti liječniku. Kad se svrbež, peckanje ili suhoća vraćaju, pregled može razjasniti uzrok i usmjeriti liječenje. To je bolji put od ponavljanja terapije koja je pomogla neki prijašnji put, jer se simptomi mogu promijeniti, a s njima i ono što će doista pomoći.
Mirjana Jović
Ako vam je ovaj tekst pomogao, slobodno ga podijelite.
