Vaginalna sluznica, koja u reproduktivnoj dobi ima ključnu ulogu u zaštiti od infekcija, održavanju vlažnosti i elastičnosti, prolazi značajne promjene tijekom perimenopauze i menopauze. Iako se često pri tome spominje estrogen (s pravom), progesteron također igra važnu – i često zanemarenu – ulogu.
Što progesteron zapravo radi?
Progesteron je hormon koji se luči u drugoj polovici menstrualnog ciklusa, njegove funkcije u organizmu su višestruke, no kada govorimo o sluznici rodnice (vaginalnom epitelu), evo što zapravo progesteron radi:
- Potiče obnavljanje i diferencijaciju stanica sluznice: zajedno sa estrogenom, sudjeluje u stvaranju čvrste, elastične i otporne vaginalne sluznice.
- Smanjuje upalne procese: progesteron ima umjerena protuupalna svojstva, što doprinosi smanjenju iritacija i zaštiti sluznice.
- Utječe na imunitet: održava ravnotežu između obrambenog sustava i tolerancije na dobre bakterije koje čine zdravu vaginalnu floru (osobito Lactobacillus vrste).
- Potiče lučenje sluzi: koja vlaži i štiti vaginalne stijenke.
Što se događa u menopauzi?
S ulaskom u menopauzu razina progesterona značajno opada, i to često i ranije nego estrogena – osobito u perimenopauzi, kad ovulacije postaju neredovite ili potpuno prestaju. To smanjenje utječe na čitav niz funkcija, uključujući i vaginalnu sluznicu pa evo što se s njom događa nakon pada razine progesterona.
Smanjenje debljine i elastičnosti sluznice – sluznica postaje tanja, osjetljivija i sklonija oštećenjima.
Smanjeno lučenje vaginalne sluzi – što dovodi do suhoće, nelagode, peckanja pa i bolnih odnosa.
Promjene u vaginalnog mikrobioti – snižen progesteron (i estrogen) mijenja kiseli pH vagine, smanjuje broj korisnih bakterija čime se povećava rizik od infekcija.
To sve dovodi do toga da se mnoge nas odlaze kod ginekologa (što je naravno uvijek prvi i najvažniji korak kod ovakvih tegoba) zbog vaginalne suhoće, svrbeža ili bolova pri odnosu, ali dobivaju terapije koje su isključivo usmjerene na estrogen. No u nekim slučajevima, osobito kad je riječ o tzv. vaginalnom atrofijskom sindromu, može biti korisno razmotriti i nadomjesnu terapiju progesteronom – osobito u kombinaciji s estrogenom – bilo sistemski, bilo lokalno.
Studije također pokazuju da kombinirani pristup estrogena i progesterona može bolje očuvati vaginalnu sluznicu i smanjiti rizik od hiperplazije endometrija u žena koje imaju maternicu.
Progesteron možda nije glavni lik u priči o vaginalnoj suhoći i promjenama u menopauzi, ali njegova uloga je itekako značajna. Očuvanje zdrave vaginalne sluznice nije samo stvar udobnosti i kvalitete intimnog života – to je i pitanje općeg zdravlja, prevencije infekcija i dobrobiti žena u srednjoj i kasnijoj dobi.
Anita Vratarić
