Samo nađite nešto za što biste i živjeli i umrli jednakom strašću. Sami osmislite tko ili što je to, bez očekivanja da vam se vrati. Naprosto, volite kao niko nikad. Od 19.g. imam dijagnosticiran panični poremećaj, anxioznost i agorafobiju. Sad imam 60. i opet mogu reći da mi je život bio i lijep i smislen. Volite. Ne zbog drugih. Zbog sebe. Volite, opraštajte. I ne zaboravite oprostiti sebi. Radi se o tome da neki imaju osjetljivije senzore. A drugi skoro pa neosjetljive. Za jedinstvo, za zajedništvo za opću ljubav. I takvi pojedu osjetljive. To je u dizajnu života, možda slučajna, možda namjerna greška. Kada pritišće, kada razara, sjetite se makar jedne dobre stvari, sjećanja, ideje. Sjetite se da niste trudnica u Gazi. Sjetite se da možda nekom još trebate i pustite sve što ne možete riješiti u Božje ruke. I blago dajte na znanje, možda s humorom, onima koji vaše stanje iskorištavaju ili se s njime sprdaju, da nisu nimalo bolji od Vas. Dapače. Gori su.
Sanja
