Menopauza je biološka činjenica, no društveno pa i emocionalno – još uvijek je pod stigmom. Zašto? Zato što je povezana s duboko ukorijenjenim stereotipima o ženskom starenju, prestanku plodnosti, promjenama u izgledu, seksualnosti i „ženskoj ulozi“. I to u današnjoj (ili vjekovnoj) kulturi koja mladost glorificira, a žensko tijelo reducira na njegovu reproduktivnu funkciju.
Zašto je menopauza pod stigmom?
Od djetinjstva se djevojčice uči da o menstruaciji govore potiho, diskretno, da ne bi nekog „uznemirile“ ili čak uvrijedile, bile možda vulgarne ili proste. Taj obrazac šutnje nastavlja se kroz život – i u menopauzi. Iako je prolazi svaka žena, o njoj se barem donedavno rijetko otvoreno govorilo. Čak i među prijateljicama – kao da je riječ o neuspjehu, porazu tijela, kraju nečega važnog. Ni medicina donedavno nije pomagala: menopauza je često bila svedena na hormonalni deficit, nešto što treba „popraviti“ ili „izdržati“.
Žene u menopauzi često se prikazuju kao razdražljive, nestabilne, seksualno neaktivne, emocionalno preosjetljive. U filmskim i televizijskim prikazima rijetko su kompleksne, aktivne žene – mnogo češće karikature. Takva slika lako ulazi i u svakodnevnu percepciju: žena koja se znoji usred sastanka, koja osjeća umor, tugu ili ne spava – takva žena zapravo nije „slaba“, već proživljava duboke fiziološke i hormonalne promjene koje zaslužuju razumijevanje, ne ruganje.
U profesionalnom okruženju menopauza je gotovo tabu tema. Priznati da vas iscrpljuje nesanica, valunzi ili anksioznost – može značiti da će vas se doživjeti kao manje sposobnu. To stvara začarani krug srama i prešućivanja, koji dodatno povećava stres i osjećaj izolacije.
Kako promijeniti pogled na menopauzu?
Prvi korak je – pričati o tome. Baš kao što mi na ovome portal već šestu godinu pričamo o tome, tako i vi trebate u obitelji, među prijateljicama, u ordinacijama, u medijima. Otvoreno, bez umanjivanja i bez srama. Razgovori o menopauzi ne moraju biti „teški“ – mogu biti edukativni, podržavajući, pa čak i duhoviti. Činjenica da osim našeg portala postoji sve više podcasta, knjiga i javnih istupa o menopauzi – korak je u pravom smjeru.
Također nije dovoljno da samo žene znaju što ih čeka ili kroz što prolaze. Potrebno je educirati i muškarce, poslodavce, zdravstveni sustav. Kao što se govori o trudnoći i babinju, tako treba govoriti i o menopauzi – koristeći znanstvene činjenice, ali i empatično. Studije pokazuju da edukacija smanjuje osjećaj bespomoćnosti i depresije kod žena u perimenopauzi (Nappi et al., Climacteric, 2022). Uz to, uvijek valja podsjetiti: svaka žena menopauzu proživljava drukčije. I zato je važno konzultirati se s liječnikom i pratiti vlastito zdravlje.
Naravno, menopauza nije bolest, kao što to često ističemo na ovom portal, nego razdoblje u životu koje traži prilagodbu. Umjesto sažaljenja, ženama je potrebna podrška – u obliku razumijevanja, fleksibilnosti, pristupa zdravstvenoj skrbi, ali i prostora za redefiniranje sebe izvan stereotipa. I tu je ključna društvena vidljivost žena u menopauzi, pogotovo onih koje se ne srame svog iskustva. Kada žene poput Michelle Obama, Davine McCall ili Gillian Anderson otvoreno govore o menopauzi – ruše se mitovi i stvara prostor za realnu, a ne stigmatiziranu, sliku žene srednjih godina.
Menopauza je na žalost još uvijek društveni tabu upravo zato što otkriva gdje smo kao kultura: jesmo li sposobni vidjeti ženu kao cjelovitu osobu, izvan mladosti i plodnosti? Promjena počinje sa istinom – i s glasovima žena koje ne pristaju na šutnju. A svaka žena koja ispriča svoju priču – mijenja prostor u kojem živimo.
I zato – pričaj mi o tome
Meri Krnić
