Perimenopauza nerijetko donosi valove emocija o kojima i našim društvenim mrežama pričate kao o neočekivanima, naglim i ponekad zastrašujućim. Razdražljivost, tuga bez jasnog razloga, ili kratki, ali intenzivni napadi bijesa – sve to može djelovati kao da više ne prepoznajemo vlastite reakcije. A ipak, iza tih promjena stoji vrlo konkretna fiziologija.
Hormonske oscilacije
Jedno od najopsežnijih istraživanja perimenopauze, longitudinalna SWAN studija, pokazala je da nagle promjene estrogena mijenjaju osjetljivost mozga na serotonin i dopamin – neurotransmitere koji upravljaju raspoloženjem, emocionalnom stabilnošću i impulsima. Kada se estrogen iznenada spusti, pa potom naglo poraste, mozak doslovno reagira na biokemiju koja se iz dana u dan mijenja. Emocije tada postaju pojačane, ponekad brže od racionalnog dijela koji ih pokušava pratiti.
U isto vrijeme, u srednjim godinama suočavamo se s brojnim svakodnevnim opterećenjima: poslovne obveze, briga za djecu i roditelje, manjak sna, stalna žurba. Zbog toga je ponekad teško razlučiti učinak hormonskih promjena od posljedica kroničnog stresa i iscrpljenosti – u stvarnom životu često djeluju istodobno.
Liječnici posljednjih desetak godina jasno izdvajaju tri najčešća obrasca: ponavljajuću razdražljivost, povremena depresivna raspoloženja te kratke, intenzivne ispade bijesa. Premda se kod svake žene manifestiraju drukčije, imaju zajedničko obilježje – javljaju se u ciklusima koji prate hormonske fluktuacije, a potom se smiruju.
Prema istraživanju objavljenom u JAMA Psychiatry, žene koje su imale izražen PMS u ranijoj dobi imaju i do tri puta veći rizik od emocionalnih poteškoća u perimenopauzi. To upućuje na biološku osjetljivost na hormonske pomake – ne na „slabiji karakter”.
Što može pomoći?
Najbolje rezultate daje pristup koji uzima u obzir i hormone i svakodnevni životni ritam pa evo što može pomoći.
1. Stabilizacija sna i smanjenje stresa
Nesanica je jedan od najjačih okidača emocionalnih kolebanja. Već samo poboljšanje ritma spavanja i redovito dnevno izlaganje prirodnom svjetlu može smanjiti intenzitet razdražljivosti. Kratke šetnje i jednostavne tehnike disanja pomažu regulirati živčani sustav.
2. Podrška mozgu kroz prehranu i rutinu
Redoviti obroci, dovoljan unos proteina i omega-3 masnih kiselina, te smanjenje pretjerane konzumacije šećera i alkohola utiču na stabilnost neurotransmitera. Mnoge žene primjećuju poboljšanje kada uvode rutine koje tijelu daju ritam – jutarnja šetnja, meditacija, kratke pauze tijekom dana.
3. Stručna procjena i ciljane terapije
Ako simptomi postanu toliko izraženi da narušavaju odnose ili svakodnevno funkcioniranje, preporučuje se razgovor s liječnikom. U nekim slučajevima koristi se vrlo niska doza hormonske terapije ili ne-hormonskih preparata koji djeluju na simptome. Preporuka Europskog društva za menopauzu ističe da se emocionalni simptomi perimenopauze trebaju procjenjivati jednako ozbiljno kao fizički.
Prirodni pripravci mogu biti dodatna podrška – primjerice oni koji djeluju na regulaciju serotoninskog sustava ili smiruju napetost – ali svaki se dodatak uvodi uz savjet stručnjaka. Individualni pristup daje najbolje rezultate, jer se hormonske oscilacije razlikuju od žene do žene.
Mirjana Jović
