Emocionalne promjene u perimenopauzi i menopauzi često su prvo što osjetimo u ovom životnom razdoblju – osjećaj tuge, pad motivacije, iznenadne promjene raspoloženja ili razdoblja kada jednostavno „nema snage ni volje“. Iako se dugo smatralo da estrogen igra glavnu ulogu u tim promjenama, sve više stručnjaka ističe da progesteron, hormon koji u srednjim godinama među prvima počinje padati, također može imati važan utjecaj.
Zašto je progesteron važan za raspoloženje
Progesteron nije samo „hormon trudnoće“. U mozgu djeluje kao blagi prirodni sedativ – potiče receptore za GABA-u, neurotransmiter koji opušta i regulira emocionalni stres. Kada razine progesterona u perimenopauzi počnu oscilirati (često padajući još prije estrogena), evo što se može dogoditi:
– nemir i pojačana razdražljivost
– tjeskoba
– osjećaj „unutarnjeg pritiska“
– pad raspoloženja ili depresivna stanja – problemi sa spavanjem, što dodatno pogoršava emocionalnu stabilnost
Veliko istraživanje objavljeno u Journal of Clinical Endocrinology & Metabolism pokazalo je da su upravo nagle hormonske oscilacije povezane s povećanim rizikom za depresivne epizode u perimenopauzi, posebno kod žena koje su i ranije bile osjetljivije na hormonalne promjene.
Što kaže dr. Sheila de Liz
Poznata njemačka ginekologinja dr. Sheila de Liz, čija je knjiga „Nikad bolja“ postala europski bestseller, upravo ovo opisuje kao „hormonsku klackalicu“ koja kod nekih žena dovodi do emocionalnog pada. U knjizi navodi da je manjak progesterona jedan od najčešćih uzroka anksioznosti i poremećaja spavanja u perimenopauzi, te ističe kako žene često godinama misle da je problem „psihičke prirode“, premda iza svega stoji vrlo fiziološki proces.
Dr. de Liz dodatno naglašava da se depresivna raspoloženja u srednjim godinama ne smiju trivijalizirati – potrebno je razlikovati prolazne emocionalne promjene povezane s hormonima od kliničke depresije, koja zahtijeva liječničku procjenu i pravovremeno liječenje.
Depresivna raspoloženja povezana s manjkom progesterona najčešće se javljaju u kombinaciji s:
– neredovitim ciklusima
– noćnim buđenjima
– pojačanom tjeskobom ili iznenadnim „valom panike“
– napetošću u dojkama
– osjećajem „unutarnjeg drhtanja“
– pogoršanjem PMS-a
Istraživanja sa Sveučilišta Harvard pokazuju da žene u perimenopauzi imaju dva do tri puta veći rizik za depresivnu epizodu u odnosu na žene istih godina koje nisu u hormonalnoj tranziciji, upravo zbog intenzivnih oscilacija progesterona i estrogena.
– Regulacija sna: bilo kakav poremećaj sna dramatično povećava rizik za depresiju.
– Redovito kretanje: aerobna aktivnost povećava osjetljivost na GABA-u i serotonin.
– Psihološka podrška: kratka strukturirana terapija pokazuje iznimno dobre rezultate u perimenopauzi.
– Hormonske opcije: o svim oblicima hormonske terapije – uključujući i one koje nadoknađuju manjak progesterona – nužno je razgovarati s ginekologom ili endokrinologom. Samoliječenje nije preporučljivo.
– Uravnotežena prehrana i smanjenje stimulansa (kava, alkohol), kako bi se smanjio kortizol, hormon koji dodatno destabilizira raspoloženje.
Pad progesterona može doprinijeti depresivnim raspoloženjima u perimenopauzi, ali nikada nije jedini faktor – stres, genetika, stil života i kvaliteta sna jednako su važni. Ako se promjene raspoloženja ponavljaju, traju dulje od nekoliko tjedana ili počinju utjecati na svakodnevni život, razgovor s liječnikom je nužan prvi korak.
Anita Visković
Design by Freepik
