Menu
MENOPAUZA

Žene više ne žele šutjeti o menopauzi. Je li ih Hrvatska spremna čuti?

dr. Gabrijela Sopta Primorac

Nedavno smo obilježili Svjetski dan menopauze, pa tim povodom postavljamo pitanje – kako Hrvatska tretira menopauzu? Uglavnom žmireći i ne doživljavajući je kao stanje koje za svaku ženu nosi niz promjena, često teških i neugodnih do te mjere da utječu na svakodnevno funkcioniranje, kako u privatnom tako i u poslovnom životu. I uglavnom šutke, kada su u pitanju sustavne smjernice. Ipak, pojedinačne inicijative postaju sve glasnije, a žene traže da o menopauzalnoj tranziciji mogu govoriti bez zadrške, uz razumijevanje okoline.

 

 

Hrvatska, naime, nema nacionalne smjernice koje bi obuhvatile više aspekata, zdravstveni, socijalni, društveni i ekonomski. U javnim podacima postoje tek medicinske smjernice Hrvatskog društva za menopauzu objavljene 2017. godine, a usklađene su sa smjernicama Međunarodnog društva za menopauzu. No nema javno objavljenih dokumenata u kojoj mjeri su u međuvremenu ažurirane.

Dobri primjeri iz Europe

Što se Europe tiče, dobar primjer je Velika Britanija koja ima nacionalne kliničke smjernice određene dokumentom NICE NG23 – “Menopauza: prepoznavanje i liječenje”. Britanske zdravstvene smjernice NICE preporučuju ujedno informiranje i podršku ženama, a prema potrebi i njihovim obiteljima, kako bi okolina razumjela simptome i njihov utjecaj na svakodnevni život. Za radna mjesta u Velikoj Britaniji postoje zasebne preporuke vlade i službe Acas, i one kažu da treba educirati rukovoditelje, omogućiti povjerljiv razgovor te prema potrebama žena prilagoditi radno vrijeme, stanke, temperaturu, ventilaciju ili radne zadatke.  Njemačka, primjerice, ima interdisciplinarne medicinske smjernice za perimenopauzu i postmenopauzu, kategorije S3, koja označava sustavnu procjenu znanstvenih dokaza i stručni konsenzus. Društvena podrška, kao i podrška na poslu, upravo se razvijaju na saveznoj razini, s obzirom da su prije nekoliko dana predstavljene preporuke za fleksibilno radno vrijeme, primjerenu temperaturu u radnom prostoru, pristup toaletima, savjetovanje medicine rada i smanjenje stigme.


Irska je svakako dobar primjer, jer je menopauzu uključila u državni akcijski plan za zdravlje žena, uz konkretne mjere poput specijalističkih ambulanti i nacionalne kampanje informiranja.


Spomenimo i Austriju koja ima stručne preporuke izrađene u suradnji s njemačkim i švicarskim društvima, a najnoviji zajednički konsenzus za dijagnostiku i liječenje perimenopauze i postmenopauze objavljen je ovog mjeseca.

Što se tiče Slovenije, ta država ima multidisciplinarne nacionalne stručne preporuke o menopauzalnoj medicini, dok je Slovensko udruženje za reproduktivnu medicinu prije dvije godine objavilo i ažurirana stručna stajališta.

I Europska konfederacija sindikata (ETUC), koja predstavlja 45 milijuna članova u 41 europskoj zemlji, traži da se menopauza izričito prepozna u europskom radnom zakonodavstvu te da poslodavci osiguraju prilagodbe poput fleksibilnog radnog vremena, odgovarajuće temperature i ventilacije, uz edukaciju rukovoditelja i kadrovskih službi.

Radni uvjeti bez tabua

Podsjetimo ujedno i na istraživanje o kojem smo već pisali, naziva “Menstruacija i menopauza na poslu”. Autorice istraživanja su Anamarija Tkalčec iz Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) i Petra Salarić, osnivačica konzultantske tvrtke pstaboo, a novost je da je istraživanje odnedavno rezultiralo i vodičem “Radni uvjeti bez tabua – Vodič za prilagodbu radnog okruženja tijekom menstruacije i menopauze”. Ovaj vodič javno je objavljen na mrežnim stranicama CESI-ja, i Anamarija Tkalčec kaže da on nije nastao samo kao informativni materijal, nego prije svega kao praktičan alat koji poslodavcima može pomoći da uvedu konkretne promjene u radno okruženje. Uz preporuke za prilagodbu radnih uvjeta, vodič sadrži i prijedloge mjera koje se mogu uključiti u pravilnike o radu i druge interne akte poslodavaca.

Riječka ginekologinja dr. Gabrijela Sopta Primorac kaže da se o menopauzi u Hrvatskoj danas govori otvorenije nego prije desetak godina, ali razlika između javnog razgovora i stvarne informiranosti i dalje je velika.

“Žene u pravilu prepoznaju valunge, noćno znojenje i promjene menstrualnog ciklusa, dok poremećaje sna, promjene raspoloženja, tjeskobu, teškoće s koncentracijom i pamćenjem, bolove u zglobovima, palpitacije ili tegobe urogenitalnog sustava rijetko povezuju s perimenopauzom. Posljedica je da se niz tegoba liječi odvojeno, kod različitih specijalista, a da se zajednička hormonska pozadina ne prepozna – kaže dr. Sopta Primorac dodajući da je u slučaju menopauze riječ o javnozdravstvenom pitanju, a ne isključivo o prolaznoj životnoj fazi.

Napominje i da je Europsko društvo za menopauzu i andropauzu (EMAS) 2022. godine objavilo cjelovit model skrbi (tzv. care pathway) koji menopauzu promatra kao prozor prilike za procjenu kardiovaskularnog, koštanog, metaboličkog, mentalnog i seksualnog zdravlja, a ne samo kao razdoblje liječenja simptoma. Dakle, mogli bismo reći, kroz holistički pristup.

“Sretna sam da mi posao omogućuje da pomažem ženama u toj fazi života.


Smatram da kao društvo još prečesto očekujemo da žena sve podnese i nastavi funkcionirati jednako, a da se o menopauzi govori ili s podsmijehom, ili uz strah.


Postoje dvije krajnosti koje su jednako štetne: stigmatizacija i prešućivanje s jedne strane te prekomjerna medikalizacija i komercijalizacija s druge. Voljela bih da razgovor o menopauzi postane rutinski dio pregleda obiteljskog liječnika i ginekologa već od sredine četrdesetih godina, prije nego što se pojave izražene tegobe, gotovo jednako kao što danas rutinski govorimo o krvnom tlaku ili probiru za rak dojke i vrata maternice – nastavlja dr. Sopta Primorac.

Photo: Design by Magnific

Najvažnija individualizirana procjena

Ova liječnica u svom radu primjećuje da žene prije svega žele razumjeti što im se događa i što mogu učiniti da se ponovno osjećaju dobro. Često, zapravo, žele moći sve što su radile i mogle prije, te navode kako nisu bile pripremljene na ovakve promjene u tijelu. Istodobno, dr. Sopta Primorac po pitanju informacija najveći problem vidim u proturječnim porukama, osobito po pitanju hormonskog liječenja. Zato kaže da je najvažnija individualizirana procjena, a korist i rizik razlikuju se ovisno o dobi, vremenu proteklom od menopauze, vrsti i putu primjene hormona te osobnoj i obiteljskoj anamnezi. U edukaciji ova liječnica inzistira na pristupu utemeljenom na dokazima, dok u svakodnevnom radu nastoji imati cjeloviti pristup te slijediti preporuke naših stručnih društava.

“Moja posvećenost kvaliteti života žena razvila se upravo kroz rad s onkološkim pacijenticama, jer moja uža specijalizacija uključuje ginekološku onkologiju. Kod znatnog dijela pacijentica menopauza ne nastupa postupno nego naglo i prerano nakon obostranog odstranjenja jajnika, zračenja zdjelice ili kemoterapije. Smatram da bi se više zdravstvenih djelatnika trebalo uključiti u edukaciju, da budu oni koji educiraju, ali i oni koji se educiraju. U Hrvatskoj je prostor za napredak velik, ali su i temelji dobri: imamo stručna društva, sveučilišne centre i, što je najvažnije, generaciju liječnika koja menopauzu želi razumjeti bolje. Ženama trebaju razumljiva objašnjenja i konkretna pomoć, a nama stručna suradnja kako bismo im to mogli pružiti. Edukacija nije dodatak kliničkom radu nego je njegov sastavni dio, i ja doista smatram da javnozdravstveni edukacijski paneli imaju jak učinak u tome te ih svakako ih podržavam – kaže ginekologinja.


Ženama bi poručila, prije svega, da se informiraju na vrijeme i da ne čekaju da tegobe postanu neizdržive.


Nova ili neuobičajena tjeskoba, nesanica, promjene raspoloženja, bolovi u zglobovima ili “magla u glavi” u drugoj polovini četrdesetih, naime, vrlo često imaju hormonsku pozadinu ali ne nužno. Zato su važni liječnički razgovor i pregled.

Skrb se prilagođava pojedinoj ženi

“Druga poruka je da postoji učinkovita pomoć i ona nije ‘sve ili ništa’. Skrb se, naime, prilagođava pojedinoj ženi. Hormonsko liječenje najučinkovitija je terapija valunga i noćnog znojenja te sprječava gubitak koštane mase i prijelome, što potvrđuju i europske smjernice za osteoporozu. Vaginalne tegobe liječe se lokalno, s minimalnom sistemskom apsorpcijom, i ta se terapija može primjenjivati dugoročno – kaže dr. Sopta Primorac dodajući da pomoć liječnika treba potražiti kada simptomi narušavaju san, rad, odnose ili svakodnevno funkcioniranje, jer je kvaliteta života sama po sebi dovoljna indikacija za razgovor.

Ujedno, liječniku treba ići bez odgađanja i uvijek kod obilnih ili dugotrajnih krvarenja, krvarenja između menstruacija, krvarenja nakon spolnog odnosa i svakog krvarenja nakon što menstruacije prestanu dulje od godinu dana. I na kraju, posljednja važna stvar tiče se preventive: menopauza je, kaže liječnica, trenutak kada treba provjeriti krvni tlak, lipide, glukozu i tjelesnu masu, a kod čimbenika rizika i koštanu gustoću te se uključiti u  programe probira  za mamografiju,  probir raka vrata maternice  i ne zaboraviti HPV cijepljenje kćeri i sinova.

“Moja je najvažnija poruka da kvaliteta života zaslužuje liječničku pozornost. Tražiti pomoć ne znači ‘ne moći izdržati’, nego brinuti o sebi i svojem dugoročnom zdravlju, a informirana žena postaje ravnopravna sudionica u odlukama o vlastitom liječenju. Informiranost štiti – zaključuje dr. Gabrijela Sopta Primorac.

Jasmina Sarić Čedić


Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.