Unatoč sve većoj informiranosti o menopauzi i simptomima koje ona donosi, mnoge od nas ipak na koncu iznenade upravo ti simptomi o kojima pričamo na ovome portalu. Jedan od najčešćih, ali i najneugodnijih, jest gubitak kontrole nad mokrenjem. Inkontinencija je i dalje tema o kojoj se rijetko priča otvoreno, iako pogađa velik broj žena upravo u razdoblju perimenopauze i menopauze.
Procjenjuje se da se s nekim oblikom inkontinencije susretne čak do polovice žena u postmenopauzi. Unatoč toj učestalosti, mnoge žene problem doživljavaju kao nešto što se jednostavno „mora dogoditi s godinama“. No medicina već dugo naglašava da to nije točno – inkontinencija je medicinsko stanje koje se u velikom broju slučajeva može ublažiti ili liječiti.
Zašto menopauza utječe na mokraćni mjehur
Razlog je prvenstveno hormonski. Estrogen ima važnu ulogu u održavanju strukture i funkcije tkiva u području zdjelice. Kada njegova razina počne padati, mijenjaju se i tkiva koja pomažu zadržavanju urina.
U mokraćnoj cijevi, stijenci mokraćnog mjehura i vaginalnom tkivu nalaze se brojni hormonski receptori osjetljivi upravo na estrogen. Kada ga više nema dovoljno, dolazi do promjena u vezivnom tkivu i kolagenu koji tim strukturama daje čvrstoću. Posljedica može biti slabije zatvaranje mokraćne cijevi ili promijenjena reakcija mokraćnog mjehura.
Istodobno se opuštaju i mišići zdjeličnog dna – skupina mišića koja poput prirodne mreže podupire mokraćni mjehur, maternicu i crijeva. Ako su ti mišići oslabljeni, pritisak u trbuhu tijekom kašljanja, smijanja ili kihanja može biti dovoljan da dođe do nevoljnog curenja urina.
Važno je naglasiti da se inkontinencija ne javlja samo zbog slabih mišića. Kod nekih žena ključnu ulogu ima upravo hormonski pad koji mijenja funkciju mokraćnog sustava.
Dva najčešća oblika inkontinencije
Liječnici najčešće razlikuju dva osnovna tipa inkontinencije, a mnoge žene imaju kombinaciju oba.
Stresna inkontinencija pojavljuje se kada urin pobjegne tijekom fizičkog napora – primjerice kod smijanja, kihanja, kašljanja, trčanja ili podizanja težeg tereta. Najčešći uzrok je oslabljeno zdjelično dno ili promjene u potpori mokraćne cijevi.
Urgentna inkontinencija, s druge strane, povezana je s iznenadnim i vrlo snažnim nagonom za mokrenjem. Mjehur se tada ponaša kao da ima vlastitu volju – signal za odlazak na WC dolazi naglo i često nema vremena za odgodu. Žene s ovim oblikom inkontinencije često planiraju kretanje prema dostupnosti toaleta i paze na unos tekućine kada izlaze iz kuće ili putuju.
U praksi se često javlja i mješovita inkontinencija, u kojoj su prisutna oba mehanizma.
Što sve može pridonijeti problemu
Hormonske promjene nisu jedini čimbenik. Brojni drugi faktori mogu povećati rizik od inkontinencije u srednjim godinama.
Trudnoće i porodi, osobito oni teži ili dugotrajni, mogu trajno oslabiti strukture zdjelice. Povećanje tjelesne težine dodatno opterećuje zdjelično dno, a kronični kašalj, podizanje tereta ili dugotrajno fizičko naprezanje mogu pogoršati stanje.
Zanimljivo je da novija istraživanja ukazuju i na ulogu mikrobioma mokraćnog mjehura. Dugo se smatralo da je urin sterilan, no suvremene metode analize pokazale su da i u mokraćnom mjehuru postoji vlastita mikroflora. Promjene u toj mikrobiološkoj ravnoteži, osobito nakon menopauze, mogu utjecati na pojavu urgentne inkontinencije.
Dobra vijest: postoji mnogo mogućnosti liječenja
Iako se često doživljava kao neizbježan dio starenja, inkontinencija je stanje koje se danas može uspješno liječiti ili barem značajno ublažiti. Terapija ovisi o uzroku i tipu inkontinencije.
U mnogim slučajevima prvi korak je fizioterapija zdjeličnog dna. Specijalizirani fizioterapeuti mogu procijeniti stanje mišića i naučiti žene pravilnim vježbama koje jačaju potporne strukture zdjelice.
Nekim ženama koristi i lokalna terapija estrogenom, koja poboljšava stanje sluznice mokraćne cijevi i vagine. Kod urgentne inkontinencije mogu se koristiti i lijekovi koji smanjuju preaktivnost mokraćnog mjehura.
U određenim situacijama primjenjuju se i naprednije metode, poput botulinum toksina koji se ubrizgava u stijenku mokraćnog mjehura kako bi se smanjile nekontrolirane kontrakcije. Postoje i kirurške metode koje stabiliziraju mokraćnu cijev kod izražene stresne inkontinencije.
Sve više se govori i o modernim terapijama koje stimuliraju mišiće zdjeličnog dna elektromagnetskim impulsima, no njihovu primjenu uvijek treba procijeniti liječnik.
Kada potražiti pomoć
Najveća pogreška koju žene čine jest čekanje. Mnoge se godinama prilagođavaju problemu – nose uloške, izbjegavaju određene aktivnosti ili jednostavno prihvate da im se tijelo promijenilo.
No stručnjaci naglašavaju da je upravo rano javljanje liječniku ključno. Uroginekolozi i urolozi mogu utvrditi uzrok inkontinencije i predložiti terapiju koja je prilagođena konkretnoj situaciji.
Važno je znati da inkontinencija nije samo fizički problem. Ona može utjecati na kvalitetu života, samopouzdanje, društveni život pa čak i seksualnost. Upravo zato vrijedi potražiti rješenje.
Jer druga polovica života ne bi trebala biti obilježena brigom o tome gdje je najbliži WC.
Ako primjećujete simptome inkontinencije ili promjene u mokrenju, svakako se obratite svom ginekologu ili urologu. Pravovremena dijagnostika i terapija mogu značajno poboljšati kvalitetu života.
Tamara Vratarić
Ako vam je ovaj tekst pomogao, slobodno ga podijelite.
