Sve smo prošle ili prolazimo taj moment kad zaključimo – to je to. Toplina koja se širi iz prsnog koša prema vratu i licu, crvenilo, znoj, ponekad i ubrzano lupanje srca. I to je to – valung.
No valunzi nisu jednoobrazni simptom. Ne javljaju se kod svih žena jednako, ne traju isto i nemaju isti intenzitet. Suvremena istraživanja pokazuju da postoje različiti obrasci vazomotornih simptoma, a razumijevanje tih razlika važno je kako bismo znali kada je riječ o očekivanoj hormonskoj promjeni, a kada o simptomu koji zahtijeva ozbiljniji pristup.
Klasični valung: nagli val vrućine
Najpoznatiji oblik je klasični valung. Iznenadan osjećaj intenzivne topline zahvaća lice, vrat i gornji dio prsnog koša, uz crvenilo i pojačano znojenje. Epizoda obično traje nekoliko minuta, rjeđe do dvadesetak minuta, a nakon nje može uslijediti osjećaj hladnoće ili umora.
Prema velikoj longitudinalnoj studiji SWAN (Study of Women’s Health Across the Nation), između 60 i 80 posto žena u perimenopauzi i ranoj postmenopauzi doživljava vazomotorne simptome. Kod dijela žena oni su blagi i povremeni, dok kod drugih značajno narušavaju kvalitetu života, radnu sposobnost i san.
Pad i fluktuacije estrogena utječu na termoregulacijski centar u hipotalamusu. U menopauzalnom prijelazu sužava se tzv. termoneutralna zona, pa i minimalne promjene tjelesne temperature aktiviraju mehanizme hlađenja – širenje krvnih žila i znojenje.
Produženi valung: tinjajuća toplina
Neke žene ne doživljavaju nagli „udar“, već dugotrajan osjećaj unutarnje topline ili žarenja koji može potrajati dvadesetak do tridesetak minuta. Intenzitet je blaži, ali nelagoda traje dulje.
Analize objavljene u časopisu Menopause ukazuju na postojanje različitih fenotipova vazomotornih simptoma. Dio žena ima kratke, intenzivne epizode, dok druge prolaze kroz stabilno blage, ali dugotrajne simptome. Razlike su vjerojatno povezane s individualnim neuroendokrinim odgovorima na hormonske promjene.
Važno je znati i da valunzi nisu nužno kratkotrajna faza. Medijan trajanja vazomotornih simptoma prema SWAN podacima iznosi oko sedam godina, a kod dijela žena mogu potrajati deset ili više godina nakon zadnje menstruacije.
Noćni valunzi
Noćni valunzi javljaju se tijekom spavanja, često uz obilno znojenje i naglo buđenje. Fluktuacije estrogena tijekom noći dodatno destabiliziraju termoregulaciju. Posljedice su kronični umor, smanjena koncentracija, promjene raspoloženja i veći rizik za metaboličke poremećaje.
Noćni valung nije samo epizoda znojenja – on utječe na cjelokupno psihofizičko zdravlje.
Što može pomoći kod valunga?
Pristup ovisi o intenzitetu simptoma, općem zdravstvenom stanju i osobnim čimbenicima rizika. Ne postoji univerzalno rješenje, ali postoje terapijske opcije čija je učinkovitost potvrđena istraživanjima.
Menopauzalna hormonska terapija i dalje je najučinkovitija metoda za ublažavanje umjerenih i teških vazomotornih simptoma. Brojne metaanalize potvrđuju da može smanjiti učestalost i intenzitet valunga za 70 do 90 posto.
Najveću korist imaju žene mlađe od 60 godina ili unutar deset godina od menopauze, uz pažljivu procjenu rizika i kontraindikacija. Odluka o terapiji mora biti individualna i donesena u suradnji s ginekologom.
Kod žena koje ne mogu ili ne žele uzimati hormone, određeni lijekovi poput niskih doza SSRI i SNRI antidepresiva, gabapentina ili novijih lijekova koji djeluju na neurokininske receptore pokazali su učinkovitost u smanjenju vazomotornih simptoma.
Njihov učinak obično je umjereniji nego kod hormonske terapije, ali za dio žena predstavlja sigurnu i prihvatljivu opciju.
Iako same po sebi rijetko potpuno uklanjaju valunge, promjene životnih navika mogu smanjiti njihovu učestalost i intenzitet. Održavanje zdrave tjelesne mase važno je jer je viši indeks tjelesne mase povezan s izraženijim vazomotornim simptomima.
Redovita tjelesna aktivnost poboljšava termoregulaciju, kvalitetu sna i raspoloženje. Izbjegavanje alkohola, nikotina i vrlo začinjene hrane može smanjiti provocirane epizode. Tehnike upravljanja stresom, poput kognitivno-bihevioralne terapije i vođenog disanja, u studijama su pokazale pozitivan učinak na subjektivni doživljaj simptoma.
Biljni pripravci s fitoestrogenima, poput izoflavona soje ili crvene djeteline, kod nekih žena mogu ublažiti simptome, no rezultati istraživanja su neujednačeni. Učinak je obično blaži od hormonske terapije. I ovdje je važno savjetovati se s liječnikom, osobito kod žena s hormonski ovisnim bolestima.
Ako su valunzi izrazito učestali, vrlo intenzivni ili praćeni simptomima poput neobjašnjivog gubitka težine, izraženog lupanja srca ili tremora, potrebno je isključiti druga stanja, primjerice poremećaje štitnjače.
Ako se prepoznajete u opisanim simptomima, razgovor s liječnikom prvi je korak. Individualna procjena i stručno vođena terapija mogu značajno ublažiti tegobe i vratiti osjećaj stabilnosti u razdoblju koje, uz prave informacije, ne mora biti obilježeno neugodnostima.
Anita Visković
Ako vam je ovaj tekst pomogao, slobodno ga podijelite.
