Philippe Lançon: Zakrpan
Toga siječanjskoga jutra 2015. Parizom i svijetom odjeknula je vijest o terorističkom napadu na redakciju časopisa Charlie Hebdo. Philippe Lançon sjedi na sastanku s kolegama kada dvojica maskiranih napadača upadaju u zgradu i u nekoliko sekunda izvode nezapamćeno krvoproliće. Propucana lica i teško ranjene čeljusti, ali živog, novinara na bolničkim nosilima iznose s poprišta dok on pogledom posljednji put pozdravlja ubijene kolege. Sedamnaest operacija lica etape su novoga života koji autor nastoji rekonstruirati baš kao i liječnici njegovu čeljust. U briljantnoj književnoj obradi vlastite patnje, koja je i trauma cijele Francuske, autor dojmljivo ispisuje povratak u život nakon neizreciva iskustva, ne prepuštajući se bijesu ili malodušnosti pred doživljenim užasom već mu se suprotstavivši dubokom humanošću te ljepotom riječi i pripovijedanja zbog čega se ovaj tekst već upisao u vrhunce suvremene književnosti.
Delphine de Vigan: Zahvalnosti
Michka je nekad bila lektorica, njezin posao bile su riječi. Sada ih gubi, one se sve više miješaju u njezinoj glavi. Uz nju ostaju dvije osobe: Marie, mlada žena koju je prigrlila kao djevojku, i Jérôme, liječnik terapeut zadužen da prati njezino stanje i da je ponovno nauči govoriti. Hoće li Michka imati vremena podijeliti svoju tajnu i duboko zakopanu krivnju koja je sve više proganja, hoće li dobiti priliku zahvaliti onima koji su joj nekad davno spasili život? Knjiga o riječima i o daru govorenja, o nužnosti razgovaranja i izgovaranja zahvalnosti koju osjećamo prema drugima.
Jean Améry: O starenju
Knjiga O starenju, izvorno zamišljena 1966. godine pod naslovom Neizlječiva bolest, progovara o jednom od najstarijih pitanja čovječanstva: zašto i kako starimo i kako se nosimo s činjenicom starenja. Na osnovi vlastitih životnih iskustava te filozofskih i književnih utjecaja kao što su Thomas Mann, Proust, de Beauvoir te raznih antropoloških pristupa, Améry u pet sjajnih eseja donosi odgovore na uvijek aktualno pitanje što znači starjeti.
