Brza na jeziku, pametna, lijepa, ludo zaljubljena u Spencera Tracyja…Katharine Hepburn. Sve smo gledale barem nekoliko njenih filmova, ali rijetko se zapitamo zašto je poznata kao feministička ikona dvadesetog stoljeća.
Je li to zbog toga što je inzistirala na tome da nosi hlače umjesto haljina koje su bile društveno prihvatljivija odjeća za žene toga doba?
Anegdota u kojoj je filmski studio pokušao natjerati Katharine da nosi haljinu je svima poznata. Ukrali su joj hlače iz prikolice na što je ona odgovorila odlučnim hodom kroz studio u donjem rublju dok joj hlače nisu bile vraćene.
Karijera ispred braka za Katharine je bio prirodan izbor, pa i tu možemo iščitati značajke njenog feminizma.
Iako svi ovi aspekti podupiru njen feministički imidž, najradikalniju feminističku snagu Katharine Hepburn možemo pronaći baš u njenim filmovima.
Filmovi čija radnja se okreće oko zajednice žena koje razbijaju stereotipe o profesionalnim ženama su: Little Women (1933), Quality Street (1937), Stage Door (1937), Desk Set (1957), The Madwoman of Chaillot (1969) i The Trojan Women (1971).
Hepburn je glumila mnoge literarne i povijesne likove koje su bile neovisne i slobodoumne: Little Women (1933), Song of love (1947), te moćne žene u rukovodstvenim ulogama: Mary of Scotland (1936) i The Lion in Winter (1968).
Tek se nekolicina njenih filmova direktno bavi problemima spola i ravnopravnosti žena: Little Women (1933), Sylvia Scarlett (1935), A Woman Rebels (1936), Woman of the Year (1942), Adam’s Rib (1949), i Rooster Cogburn (1975), a ti filmovi su nama najvažniji zbog otkrivanja spolnih stereotipa i same značajnosti poruke.
Više od 25% njene šezdesetogodišnje karijere prikazano je ovdje, a Little Women jedini je film koji spada u više naših kategorija jer je Jo kao lik presudan feminističkom idealu.
Ako bismo trebali izdvojiti par najradikalnijih feminističkih filmova Katharine Hepburn to bi, bez ikakve sumnje, bili Little Women, Adam’s Rib gdje Hepburn kao odvjetnica na sudu brani žensko stajalište dok njen muž brani muško. Manifestacija ženske autonomije najbolje se ispoljava u filmovima Stage Door i Desk Set jer scenarij jasno podupire feminizam. The Lion in Winter je zadnji presudni, radikalno feministički film jer je Eleanora, vojvotkinja Akvitanije i sama bila feministkinja, puno prije nego što je uopće izmišljena ta riječ. Hepburn je uistinu istražila i zavoljela njen lik te je bez sumnje zaslužila Oskara za tu ulogu.
Ako ste ih gledale, pogledajte ih ponovno, ako niste, obavezno, još ovoga ljeta – iznenadit ćete se koliko su moderni i ispred svog vremena.
Izvor: http://margaretperry.org/the-most-radically-feminist-films-of-katharine-hepburn/
