Potječe iz Južne Amerike, a može uspijevati na siromašnom tlu i sunčanom mjestu. Visoke sorte narastu i do četiri metra te se privezuju uz potpornje.
Stabljika dragoljuba je vrlo krhka pa ga treba saditi na mjesto zaštićeno od vjetra, sije se u ožujku i travnju, a cvjeta od lipnja do listopada.
Lako se uzgaja, ne treba ga previše zalijevati i prihranjivati, jer se time razvija više lisne mase, a manje cvijeta.
Listovi dragoljuba su jestivi te se mogu pripremiti kao salata, a poznat je i po ljekovitim svojstvima: održava zdravlje dišnog, krvožilnog i probavnog sustava, mokraćnog trakta, a pomaže i pri rastu kose, zdravlju kože pa i nesanici.
Dolazi iz porodice Nasturtium, što je spoj latinskih riječi koje znače ‘zgrčen nos’, a opisivalo je ljude koji su jeli ovu paprenu biljku.
Sami okus biljke je osebujno oštar, paprenast, a listovi su pomalo slađeg paprenog okusa pa su sjemenke dragoljuba ljudi tijekom Drugog svjetskog rata koristili kao zamjenu za papar kojeg je bilo nemoguće nabaviti.
