Što čitamo u kolovozu?
Vijetnam, Irska i Hrvatska naoko nemaju mnogo zajedničkog. Bez dubljeg istraživanja, vidljivo je jedino to da sve tri države imaju izlaze na more: Vijetnam oplakuje Južno kinesko more, Irsku Atlantik, Irsko i Keltsko more, a Hrvatsku naš lijepi Jadran. Mi smo si uzeli slobodu i spojili spisateljska iskustva s tih triju prostora u svoj ljetni program. Spojili smo malo poznatog, malo nepoznatog.
Čitanje treba biti užitak, a tri romana u našoj kolovoškoj ponudi pružit će vam upravo to: čisti gušt. Uvjereni smo da nećete očajavati, već, naprotiv, biti zadovoljni.
Djela iz očaja, Megan Nolan
U ime ljubavi ona će učiniti sve. Kuhat će mu, čistiti, prati, podnositi njegovu bivšu djevojku, trpjeti kritike i poniženja, hladnoću i udaljavanje. Čekati ga da joj se vrati kad je napusti. Pridobiti ga svojom pokornošću i obožavanjem. Postat će sve ono što on želi i polako brisati sebe. Sve dok se najednom ne probudi…
Roman Megan Nolan brutalno je iskren prikaz toksičnog odnosa, ljubavnog ludila i opsesije drugim. Prikazujući Dublin 2000-ih godina i mlade ljude u egzistencijalnoj krizi i potrazi za životnom svrhom, autorica u nevjerojatno uvjerljivu debiju bez dlake na jeziku govori o potisnutoj ženskoj seksualnosti, o odnosu prema tijelu, o iluziji ljubavi koja puca na dramatičnu, katarzičnu svršetku romana. Djela iz očaja potiču na preispitivanje vlastitih granica: što smo sve spremni žrtvovati da bismo bili voljeni?
Izvor: HENA COM
Dijete prašine, Nguyễn Phan Quế Mai
Smješten u Vijetnam, roman nas vodi u živote nekolicine likova na kojima je rat ostavio dubok trag. Sestre Trang i Quỳnh u godinama najžešćeg sukoba napuštaju svoje selo u potrazi za boljim životom, i u prenapučenu Saigonu postaju barske djevojke, upuštajući se u veze s američkim vojnicima. Napušteni dječak Phong, sin vijetnamske majke i američkog vojnika, nakon smrti svoje zaštitnice kreće u grčevitu potragu za svojim korijenima. A desetljećima nakon rata bivši američki pilot Dan sa suprugom se Lindom vraća u Vijetnam, vođen tajnom željom da pronađe bivšu djevojku. Koliku je cijenu svatko od njih spreman platiti da dobije odgovore za kojima žudi?
Dijete prašine priča je u kojoj se prošlost i sadašnjost isprepliću do neslućenih razmjera, otkrivajući krvavu brazdu među kulturama, rasama i jezicima. Nguyễn Phan Quế Mai, već poznata hrvatskim čitateljima po uspješnici Planine pjevaju, donosi nam još jedan potresan, ali i uzbudljiv antiratni roman o ljubavi i oprostu, služeći se svojim prepoznatljivim alatima: poetičnošću, humanističkim porukama i bilingvalnom igrom. Kao što je i sama rekla, napisala ga je za milijune muškaraca, žena i djece koji su se našli u vrtlogu rata i kojima je nasilje dodirnulo život.
Izvor: HENA COM
Kamen, cvijet i amen, Boris Škifić
Obiteljski čovjek radi dosadan i zatupljujući posao, ali jednoga dana dobije poruku koja ga trgne iz letargije (malo)građanskog života i odvede direktno u zatvor, doživotno. Na jednome otoku odrasta skupina djece koja se okuplja u Bandu velikih pušača i sanja neki drugi život, daleko od sparine, kamena, dima krišom nabavljenih cigareta, lokalnog svećenika, učiteljice i obitelji koje su sve – samo ne sretne. Kriminalci, dileri, prostitutke i korumpirani odvjetnici bave se onime što se od njih i očekuje. A ljubav, dakako, ostaje idealna i nedostižna. Sve to, naizgled nespojivo, vješto je uklopljeno u Kamenu, cvijetu i amenu – romanu velikih kontrasta.
Nakon zapažena romana Pisma iz Vinogradske Boris Škifić predstavlja se kao pisac koji ne mari za granice žanrova, pa kombinira roman o odrastanju s kriminalističkim, otočki s urbanim, ljubavni s brutalnim. Negdje u pozadini čita se i legenda o morskoj nemani koja postaje sve manje metaforom, a sve više dijelom svakodnevice. Roman spretno kombinira ovo vrijeme sada s reminiscencijama na prošlost uz duboke zarone u prostore podsvjesnog.
Kamen, cvijet i amen roman je u kojem se sanjari o nekom drugom životu i bijegu, roman o svijetu u kojem nema mjesta za one senzibilne i otoku čija je sunčana idiličnost samo privid, a praznovjerje i primitivizam udaraju tamo gdje smo najtanji. Usto postavlja i pitanje zločina i kazne, čija ravnoteža nikad nije pravedna. Trostruko obilježena riječima iz naslova, ispisana eruptivnim i energičnim stilom, ovo je proza naturalističkih scena grubosti stvarnog svijeta i mekih dionica sanjarenja i čežnje, a između toga velikog kontrasta smjestila se velika priča.
Jagna Pogačnik
Izvor: HENA COM
