Ružmarin potječe sa sredozemnog područja, a cvate od veljače do kasne jeseni. Raste u kamenitom tlu, u pukotinama stijena i to često neposredno uz more, po čemu je latinsko ime ove biljke i nastalo, a prevedeno znači morska rosa. Ružmarin je zimzelen, trajan, ukrasni grm, mirisnih listova i cvjetova, a često se koristi kao začin i lijek.
Na glasu je kao ljekovita biljka zbog tanina, gorkih tvari, smole i 2,5 posto eteričnih ulja, te ima antioksidativno i antibakterijsko djelovanje. Listići se koriste za pripremu čaja, sirupa, tekućih ekstrakata, tinkture i dr., a djeluje kao diuretik. Destilacijom se dobiva ružmarinovo ulje, koje se koristi u kozmetici i medicini.
Ružmarin se koristio u starorimskim pogrebnim obredima, ali i kasnije pa su se i u srednjem vijeku stavljale grančice ružmarina na lijes u znak vječnog sjećanja na mrtve budući da ružmarin simbolizira uspomene, prijateljstvo i vjernost. Jedna od najpoznatijih legendi vezana za ružmarin tvrdi da biljka nikada neće izrasti viša od Krista, a ako preživi duže od 33 godine, počet će rasti samo u širinu.
