Potječe iz Argentine i Brazila odakle je sredinom 19. stoljeća donesen u Europu.
U medicinske svrhe, cvijet i lišće se koristilo za opekline i upale mišića, a konzumiranje lišća liječilo je skorbut i otvaralo apetit.
Prkos se sadi na gredicama, obrubima, kamenjarima, suhozidu ili kao pokrivač tla, a može se posaditi i između vrtnih ploča koje služe za staze, gdje će djelovati vrlo dekorativno.
Cvjetovi se otvaraju kad sunce dobro zagrije, obično oko 10 sati ujutro, a zatvaraju predvečer.
Vjerovalo se da prkos ima magična svojstva pa su majke stavljale cvijet iznad dječjih kreveta da ih, kroz prospavane noći, štiti od zlih duhova.
Njemačka legenda govori o nastanku prkosa ili takozvane ruže mahovine: hodajući kroz šumu anđeo se umori te sjedne ispod ružinog grma i zaspe. Kada se probudi u znak zahvale stvori ružama tepih od mahovine koji ohladi njihovo korijenje, taj tepih je bila ruža mahovine, danas poznata kao prkos.
