Pustinjska tratinčica jedna je od onih biljki koje uspijevaju kada su zanemarene, a pate kada ih se previše pazi. Porijeklom iz pustinjskih predjela Afrike, Australije, Čilea i Meksika, broji oko dvadeset vrsta, a neke od njih su se i kod nas udomaćile.
Kao i većina sukulenata, ne podnosi niske temperature, te se kod nula stupnjeva Celzija smrzava i ugiba.
Sok iz listova koristi se kao blagi antiseptik, a može liječiti i mnoge crijevne tegobe kao što su proljev, dizenterija i trbušni grčevi. Ovaj čudotvorni sok koristi se i kod opeklina, dermatitisa, osipa, ugriza insekata, ogrebotina, porezotina i alergija.
Ime biljke spoj je grčkih riječi za voće i jestivost, a iako je u Africi voće ove biljke poznato pod nazivom smokva te na nju i sliči, nisu u istom biljnom rodu.
U Sjevernoj Africi plod pustinjske tratinčice se koristi u spravljanju džemova i jela od curryja, ali to je jako zamoran posao budući da plod ove biljke ima jako malo mesa, a treba čekati i savršenu zrelost kako bi imala što blaži kiselkasto-slani okus.
