Čokolada, sladoled, keksi…mljac! Pogotovo u večernjim satima, jel da? Na nesreću brzo stiže osjećaj grižnje savjesti, a i pojas oko trbuha koji inače dobivamo u perimenopauzi i menopauzi neće postati manji – dapače!
Pa evo prvo odgovora na pitanje zašto žudimo za slatkim:
Stručnjaci kažu kako je jedan od glavnih krivaca taj što nepravilno raspoređujemo obroke. Jer naše su stanice u večernjim satima zamorene i lijene i one linijom manjeg otpora žude za brzim šećerima kako bi ih lakše i s manje napora uskladištile. Žudnja za slatkim najčešći je problem koji se javlja kod ljudi koji nepravilno raspoređuju obroke – najprije navečer, a kasnije u svako doba dana. Unosimo li u večernjim satima masnoće i šećere, zapravo smo dali još materijala našim stanicama da pohrane dodatnu patološku mast.
I sad smo kod drugog pitanja iz naslova – kako se toga riješiti?
Ako ste dosad pažljivo čitali, odgovor se nameće sam, ali evo: najlakši način jest da se pridržavamo pravilnog rasporeda jedenja: zadnji obrok tijekom dana mora biti najmanje jedan sat prije spavanja, a optimalan razmak između obroka jest četiri sata, naravno počevši od doručka o čijoj smo važnosti već pisali. Znači prvo doručak, onda užina, pa ručak itd… Nikako preskočiti sve to, pa pojesti kasni ručak i onda navaliti na kasnu večeru…
I pričajte nam kakav je vaš ritam jedenja…
