Sve smo bile povrijeđene u nekom trenutku našeg života…kaže se da bez toga život nema okusa, da je to sol koja začinjava život i da iz povreda izlazimo jače… sad, o tome bi se dalo raspravljati, da li su nam ozljede baš potrebne i bismo li mogle rasti bez njih, ali što je tu, ako su se već dogodile, idemo dalje…
I što sad s onima koji su nas povrijedili? Kažu da valja oprostiti jer opraštajući njima opraštamo sebi.
Ali, veli dr. Nortrup, ako pokušate mentalno oprostiti nekome tko vas je povrijedio ili izdao, ali ne oslobodite gnjev, zamjeranje i tugu, to je kao da režete glavicu maslačka, ali korijen ostavljate u zemlji.
Opraštanje je proces i mora obuhvaćati emocionalno oslobađanje koje se istodobno događa u vašem tijelu i umu.
Vaši osjećaji su važni. O tome ne morate razgovati s drugom osobom – nikada! Nije vam potrebno ni da vam se ta osoba ispriča.
Opraštanje nije odobravanje onoga što je druga osoba učinila. Opraštanje je odlučno oslobađanje toksičnih osjećaja koji su preostali i postavljanje čvrstih granica samoj sebi kako ne biste ponovno bili povrijeđeni.
Oprostite i pričajte nam…
