Prof. dr. sc. Marina Šprem Goldštajn je subspecijalist humane reprodukcije i ginekološke endokrinologije. Redoviti je profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predsjednica je Hrvatskog društva za menopauzu i članica Upravnog odbora Hrvatskog društva za humanu reprodukciju i ginekološku endokrinologiju.
Uz to, pročelnica je Zavoda za humanu reprodukciju i ginekološku endokrinologiju Klinike za ženske bolesti i porode, Petrova 13, te članica Boarda Council of Affiliated Menopausal Societies (CAMS) kao i članica International Menopausal Society.
Prof. dr. sc. Marina Šprem Goldštajn savršena je sugovornica za otvaranje serije razgovora Pričajmo o tome naravno na temu perimenopauze i menopauze na našem portalu.
Razgovor smo započeli pitanjem kako definiramo i što određuje perimenopauzu, menopauzu i postmenopauzu u životu žene?
Menopauza je danas, u društvu i u medicini, konačno da tako kažemo u fokusu. Što je to menopauza?
Menopauza je razdoblje u životu žene obilježeno promjenama hormonskog mozaika u organizmu. Ona može biti prirodna ili kirurški uvjetovana. Sve žene koje imaju sreću da žive dovoljno dugo, a danas znamo da je očekivano trajanje života žena dulje, imat će priliku prije ili kasnije proći kroz menopauzu. Kaže se da suvremena žena provodi oko jednu trećinu svog života u perimenopauzalnoj tranziciji koja na neki način predstavlja zrcalnu sliku adolescentng razdoblja, u kojem burne hormonske promjene na drugi način mijenjaju fizička i fiziološka obilježja našeg organizma. Prirodna menopauza nastupa oko 50. godine života, u rasponu od 45-55 godina. Perimenopauza je prijelazno razdoblje obilježeno izostankom normalnih ovulacijskih ciklusa do jednu godinu nakon zadnje menstruacije u životu žene. Karakterizirana je neredovitim ciklusima, a počinje i dvije do osam godina prije menopauze. Prosječna dob nastupa perimenopauze je 46-ta godina života.
Medjutim, oko 4 posto žena može ući u ranu ili prijevremenu menopauzu ispod 40godina kada su simptomi naravno iznenadni, ali puno dramatičniji i jači nego što je u vrijeme prirodne menopauze.
Više od trideset simptoma
Postoji više od 30 simptoma menopauze, od fizičkih, emocionalnih do psiholoških. Neke rjedje spominjemo kao što su vaginalna suhoća, bolovi kod spolnih odnosa, anksioznost, depresija, a neke češće kao što su valunzi, vrućine, lupanje srca, nesanica, inkontinencija itd.
No ono što treba naglasiti jest da se svi ti simptomi mogu liječiti i kontrolirati. Oko 25 posto žena će imati intenzivne smetnje , oko 55 posto umjerene tegobe i vrlo je važno pitanje znaju li o čemu se radi i da imaju mogućnost liječenja i potpore. Važno je reći da u većine žena ti simptomi traju 1-2 godine, u 25 posto više od 5 godina, a u 10 posto žena te tegobe nalazimo u žena starijih od 70 godina. Važno je reći da su simptomi privremeni i prolazni, ali da mogu utjecati fizičke, emocionalne i psihološke aspekte kvalitete života, utjecati na odnose u obitelji i na poslu.
Važno je naglasiti da je menopauza fiziološki proces. Kao što prolazimo kroz djetinjstvo, pubertet, adolescenciju, tako prolazimo kroz menopauzu. Dakle, ona nije bolest, nije misterij i nema potrebe da bude tajna. Neke žene će imati smetnje jače ili manje izražene, neke neće uopće, ali je važno znati što se događa u tom životnom razdoblju, koje simptome možemo očekivati, koje rane, srednjoročne i dugotrajne posljedice mogu nastati kao rezultat manjka hormona. Posebice je važno obratiti pozornost na kardiovaskularno zdravlje, osteoporozu i neurološke bolesti kao što je Alzheimerova boloest koje imaju poveznicu s manjkom estrogena u menopauzi.
Koje su preporuke – kako olakšati te smetnje?
Brojne su fizičke i mentalne manifestacije manjka hormona u menopauzi. U perimenopauzalnoj tranziciji, hormonski nepovoljnom razdoblju, u kojem se žene suočavaju s nizom promjena i problema, vitalno je pitanje dostupnosti informacija temeljenih na dokazima, kao i pitanje mogućnosti liječenja tegoba, s kojima se žena susreće u tom životnom razdoblju.
Žene se najčešće žale na valove vrućine, nesanice, lupanje srca, promjene raspoloženja, gubitak kvalitete kože i kose, bolove u zglobovima i sl. Neke žene navode smetnje inkontinencije mokraće, vaginalnu suhoću, probleme s libidom.
Mentalni distres
Problemi vezani za mentalno zdravlje u menopauzi prilično su rašireni. To ima takvu dimenziju da se u stručnim krugovima počelo baratati novim terminom: “mentalni distres”. Simptomi se opisuju kao značajni i ustrajni. Oko 70 posto žena iskusit će implikacije mentalne situacije vezane za menopauzu. Zvuči loše, ali tu imamo dobru vijest. Ovi simptomi nestaju kako se organizam stabilizira i prilagođava novoj hormonalnoj razini. Kad govorimo o konkretnim promjenama, tu vidimo gubitak samopoštovanja, gubitak sigurnosti, neraspoloženje, osjećaj tuge i depresije, lošu koncentraciju, koju često opisujemo kao “brain fog”.
Osim, što svi ti simptomi tendiraju nestajanju kako se organizam stabilizira, imamo i jako dobar instrumentarij u samopomoći, te naravno profesionalnu pomoć. Tu možemo ponoviti, nikad nije dosta, par pametnih stvari: treba vježbati i zdravo se hraniti, treba pokušati naći neko “utočište” mira i stabilnosti, to može biti meditacija, tehnika disanja i sl., treba izbjegavati alkohol, treba nastojati biti kreativan, što daje osjećaj svrhe i postignuća, treba biti povezan sa svojom obitelji i širom sredinom i sl.
Mozda da dodamo još jedan detalj. Vezali smo ovdje pitanje mentalnog zdravlja uz razinu estrogena. Medjutim, tu ima puno vise elemenata. Tu su i druge situacije, koje mogu ženu mentalno opteretiti. Recimo, okončanje ili započinjanje romantične veze, odlazak djece iz doma, financijski ili karijerni problemi, problemi vezani za stare roditelje, briga o partneru itd.
Zlatni standard u liječenju
Hormonsko nadomjesno liječenje (HNL) je zlatni standard u liječenju menopauzalnih tegoba. HNL bi trebalo započeti koristiti u perimenopauzi ili u prve tri godine postmenopauze. Najnovije smjernice svjetskih menopauzalnih asocijacija govore o povoljnom terapijskom prozoru ukoliko se hormonsko nadomjesno liječenje počne koristiti između 50. i 60. godine života. Primjena niskodozažnog hormonskog nadomjesnog liječenja u tom razdoblju je često nastavak na niskodozažnu hormonsku kontracepciju. Rani početak, primjenom niskodozažnih preparata donosi usporedive učinke i benefit u usporedbi s višom dozom. Pacijentice koje rano započinju s terapijom imaju malo neurednih krvarenja, manje nuspojava, manje rizika te veći compliance, koji u jednoj godini korištenja iznosi 60-80 posto.
Koje su najnovije spoznaje o rizicima hormonskog nadomjesnog liječenja?
Puno se govorilo o rizicima korištenja hormonskog nadomjesnog liječenja. Kroz svoju povijest hormonsko nadomjesno liječenje je prolazilo različite faze, od lijeka koji garantira vječnu mladost do lijeka koji je bio odgovoran za ozbiljne nuspojave koje izravno ugrožavaju život pacijenata. Svima poznata WHI studija je otvorila Pandorinu kutiju tvrdnjama da nema kardiovaskularne protekcije uz HNL, te da je povećan rizik za moždani udar, duboku vensku trombozu, i rak dojke u korisnica HNL-a. I dok je 1990. gotovo ½ žena uzimala HNL za menopauzalne smetnje i dugoročnu prevenciju bolesti , WHI je u 18 mjeseci smanjio korištenje HNL-a za 45 posto. No, kasnija reanaliza WHI studije, kao i brojne opservacijske i prospektivne studije su pokazale nedostatke i opovrgli rezultate i vjerodostojnost WHI studije. Danas, možemo reći, vraća se povjerenje u dobrobit HNL-a. Danas je preporuka da se koristi najmanja moguća doza u najkraćem vremenu, koriste se niskodozažni i transdermalni preparati kojima dobrobiti primjene daleko nadilaze rizike korištenja tog oblika liječenja. Stoga možemo zaključiti da izbor terapijskih opcija za perimenopauzalne žene ovisi o prisutnim rizičnim faktorima ( npr. tjelesna težina, fizička aktivnost i sl.), željama pacijentice i dostupnim opcijama, te da uz individualizaciju terapije dobrobiti sigurno nadmašuju moguće rizike primjene HNL-a.
Što mislite o korištenju bioidentičnih hormona?
Primjena bioidentičnih hormona u liječenju klimakteričnih tegoba je prilično kontroverzna. Koriste se u obliku krema i vaginalnih preparata. S obzirom na to da razvoj bioidentičnih hormona ne prati isti regulatorni put evaluacije kao kod konvencionalnih lijekova, da ne prolazi rigorozne procese razvoja lijekova, te da u konačnici bioidentični lijekovi nisu znanstveno evaluirani u randomiziranim kliničkim studijama glede učinkovitosti i sigurnosti, u komparaciji s placebom ili konvencionalnim HNL-om, preporuka je IMS-a (International Menopausal Society) da se njihova primjena ne preporuča za suzbijanje menopauzalnih tegoba.
Imate li informacije koliko je žena otprilike godišnje u svijetu, odnosno u Hrvatskoj u menopauzi?
25 milijuna žena
Svake godine 25 milijuna žena uđe u menopauzu. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije procjenjuje se da će do 2030. godine 25 milijardi žena biti obuhvaćene menopauzom. Da se govori o ozbiljnom i važnom problemu govore brojke iz zadnjeg popisa stanovništva u Hrvatskoj. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u Hrvatskoj je oko 950.000 žena starijih od 50 godina. S produljenjem očekivanog trajanja života, žene će više od jedne trećine svog života živjeti u tom razdoblju. S obzirom na sve navedene brojke, neobično je važno proširiti znanje o ulozi estrogena u postmenopauzalnom zdravlju.
Koje su aktivnosti hrvatskog Društva za menopauzu na čijem ste čelu?
Cilj brojnih aktivnosti Hrvatskog društva za menopauzu su edukacija i komunikacija kolega liječnika različitih profila i ukupne populacije kroz organizaciju tečaja, simpozija, kongresa i javnih radionica.
Mišljenja sam da su edukacija i komunikacija ključ eliminacije tabooa i negativnog stava prema menopauzi. Potrebno je ukloniti barijeru i stigmu oko simptoma, znakova i mitova vezanih za menopauzu. Važno je da žena bude informirana o simptomima koji su privremeni, prolazni i mogu se tretirati. Upoznati je s mogućnostima liječenja, važan je holistički i individualni pristup kako bi donijela informiranu odluku o liječenju. Važno je educirati kako pristupiti problemima s partnerom, prijateljima ili suradnicima na poslu. Potrebno je ohrabriti ženu da preuzme kontrolu nad svojim zdravljem i to tako da bolje razumiju svoje tijelo i ciklus života u kojem se nalaze. Važno je reći da se menopauza događa svakom u različitim životnim razdobljima i da to nije samo “old lady” problem.
Kako bi se regulativom mogao olakšati život i rad menopauzalnih žena u Hrvatskoj?
Menopauza je dugo imala i još uvijek u nekim sredinama ima negativne konotacije ili se totalno ignorira u mnogim zemljama. S jedne strane, postoji kultura srama vezana za starenje žena. Rezultat je da se žene osjećaju neugodno otvoriti tu temu u svom socijalnom krugu, s prijateljima, obitelji pa i s liječnicima. Mnoge žene ne govore o menopauzi jer smatraju da je to privatna stvar, pogotovo ne žele o tomu pričati na poslu. Imaju neugodne simptome zbog kojih osjećaju sram ili misle da neće biti shvaćene ozbiljno. Misle da ako progovore o tegobama, da će naići na nerazumijevanje poslodavca, okoline i da će biti manje sposobne za rad. Zabrinute su za sigurnost ostanka na poslu, ili pak da će prilika za promociju odnosno napredovanje biti oduzeta. Na poslu mogu imati slabiju koncentraciju, memoriju i gubitak samopouzdanja.
Perimenopauza je “peak” života
Prema jednom istraživanju čak 63 posto žena kaže da simptomi negativno utječu na njihov rad, 29 posto gubi samopouzdanje, a samo njih 6 posto nema menopauzalne simptome. Imajući na umu da žene uz prolongiranu naobrazbu i karijeru koje grade kasnije u životu, perimenopauza je “peak” života, to je vrijeme najvećih poslovnih uspjeha, vrlo je važno da je radna okolina otvorena, inkluzivna i suportivna. Fleksibilno radno vrijeme, kontrola temperature, hladna voda, angažirati ljude koji mogu razgovarati o toj temi s dignitetom i respektom samo su neke mogućnosti kojom okolina u kojoj radimo može pripomoći ženi u perimenopauzalnoj tranziciji.
Ključno je da se razumije jedno. Menopauza nije bolest, koju treba rješavati i tretirati, menopauza je razdoblje zivota, koje treba prihvatiti, a, rekla bih, i prigrliti. Menopauza nije nije ni tajna ni misterij.
Neprocjenjivo je važna i uloga medija, uključivo društvene mreže, koji, u današnjem užurbanom načinu života, predstavljaju vitalne kanale u efikasnom, brzom i pristupačnom (medicinski dobro fundiranom) informiranju o bitnim aspektima i važnosti brige o zdravlju žena. Potrebno je povećati svijest o mogućnostima prevencije kroničnih stanja, simptoma i čimbenika rizika kod takvih stanja, te ulagati u ciljanu prevenciju, rano otkrivanje i intervenciju, sa ciljem očuvanja i poboljšanja psihofizičkog zdravlja žena.
Razgovarala Mila Bulimbašić Botteri
