Kad smo bili mladi i naivni stalno smo negdje trčali, u strahu da ćemo nešto propustiti, ali i da izbjegnemo dosadu i osjećaj izoliranosti.
Kada dođu obitelj i ozbiljnije životne obaveze, u potpunosti zaboravimo na osjećaj osamljenosti – uz sve te obaveze, tko ima vremena biti usamljen?
U srednjim godinama možemo slobodno reći da osjećamo drugačiju vrstu samoće; onu pozitivnu samoću u kojoj možemo (a i trebali bismo) ponovno upoznati sami sebe.
- Uživajući u samoći, razvijamo vlastitu osobnost
Ako ste stalno s drugima, nemate kada upoznati sami sebe. Slobodno se izolirajte kako biste pravilno promislili i objektivno sagledali svoj život. Jedino ćete tako zaista odrediti što vam je najvažnije u životu.
- Samoća nam dopušta da se resetiramo
Čak i kad vam je kuća u kaosu, trebali biste pronaći pola sata za odmor i resetiranje. Opustite se uz šalicu čaja ili kave, upalite radio i zaplešite ili pročitajte par paragrafa one ljetne knjige koja vam stoji na noćnom ormariću. Oslobodite se svih glasnih tehnoloških napravica i uživajte u trenutku kao i Talijani – ne radeći ništa.
- Dopušta nam da se kreativno izrazimo
Volite fotografirati ili pisati? Možda vam je slikanje nekoć bilo hobi? Učinite sebi uslugu i prihvatite se kreativnog hobija koji će vas usrećiti i priuštiti vam vremena za sebe. Rascjepkajte svakodnevne rutinske poslove kreativnim trenutcima koji će vas stimulirati, ali i opustiti.
- Daje nam priliku da cijenimo sadašnjost
Što vrijeme više odmiče, to smo svjesniji koliko brzo prolaze dani, mjeseci i godine, stoga je važno cijeniti ono što imamo i živjeti u trenutku. Možda smo najsvjesniji dragocjenosti trenutka kad smo sami – kada vozimo, peremo suđe, tuširamo se ili promatramo voljene osobe izdaleka, ne prekidajući trenutak samoće u kojem se nalazimo.
Kada sebe postavite u centar vlastitog svijeta, tek tada ćete slobodno ovladati vlastitim osjećajima, mislima, djelima, strahovima i snovima.
Samoća ne vodi osamljenosti već samospoznaji. 🙂
