Menu
NOVOSTI

Zahvalnost kao pokretač promjene u menopauzi

U srednjim godinama i žene i muškarci skloni su napraviti pogled unazad sa željom da provjere jesu li ostavili dovoljno tragova koračajući do mjesta u kojem se trenutno nalaze. Znaju se pitati što su postigli, a što propustili napraviti, jesu li zadovoljni rezultatima rada i ulaganja, međuljudskim odnosima, sobom. Jedan dio njih osjetit će nezadovoljstvo svojim postignućima, teret uslijed zahtjevnih životnih okolnosti, manjak samopouzdanja, obeshrabrenost ili mješavinu svega navedenog što se ovisno o broju i intenzitetu simptoma ponekad može razviti u krizu srednjih godina. Neće svi ljudi u ovom periodu vidjeti negativnosti i ono što ga otežava. Neki će moći srednje godine doživjeti kao olakšanje zbog mogućnosti da se zbog zrelosti i bogatog životnog iskustva probleme doživi realnije i s manje utroška energije.

Kod žena ovakav osvrt može biti dodatno otežan jer će se preklopiti s periodom kada hormoni gube balans, kada se svijet na kojeg su navikle naizgled naglo počinje odmicati od njih. Jedan od načina nošenja s ovakvim poteškoćama može biti fokus na sve pozitivno što je u pozadini, a preplavljeno je hormonalnom neravnotežom. U doba perimenopauze bilo bi iscjeljujuće uroniti svom snagom u osjećaj zahvalnosti što je mnogim ženama ponekad teško zbog istovremene uronjenosti u osjećaj straha, naglašene tjeskobe, beznadežnosti, izmjena raspoloženja i brojnih drugih simptoma koji gotovo da se nameću kao konkurencija sposobnosti da se kroz osjećaj zahvalnosti dođe do osjećaja unutarnjeg mira.

Istraživanja pokazuju kako zahvalnost, osim što je ugodan osjećaj, predstavlja i važan čimbenik koji može podržati sveukupno zdravlje i zadovoljstvo. Navode se njegove dvije komponente. Prva je afirmacija svega dobroga, odnosno polaganje pažnje na pozitivne stvari koje se mogu pronaći u okolini. Druga je svijest o tome da je izvor dobrote izvan nas, da je dobivamo kao dar kroz druge ljude, višu silu, vjeru ili jednostavno kroz nešto jače od nas samih prema čemu osjećamo pripadnost.

Fiziološke promjene povezane sa zahvalnošću odnose se na aktivaciju parasimpatičkog živčanog sustava koji doprinosi smanjenju krvnog tlaka, sporijem radu srca, poticaju probave i općenito relaksaciji tijela.

Zahvalnost je uvijek dobrodošao osjećaj no u nekim periodima života je teže je s njim biti povezan. Menopauza može biti jedno od takvih razdoblja. Osjećaj zahvalnost često postoji na racionalnoj razini i ženama je jasno da ima puno toga dobroga u njihovim životima unatoč teškoćama kroz koje prolaze zbog biološkog sata. Svijest o tome čak može pogoršati emocionalno stanje zbog javljanja osjećaja krivnje jer snaga svega pozitivnog što su postigle ne može nadvladati neugodnosti koje su stigle s menopauzom.

Na tom mjestu ne treba se zaustaviti, odnosno baš to može biti polazna točka iz koje će se krenuti u potragu koja često završi na nečemu za što nikada nismo mislili da bi moglo biti izvor zahvalnosti. Zahvalnost se može prakticirati vrlo svjesno i aktivno u vidu pisanja i izrade popisa stvari na kojima smo zahvalni, ali to može biti i unutarnji proces kojim ćemo se mislima uputiti ka onome što nam može pružiti osjećaj smisla i utjehe.

Putem zahvalnosti može se dobiti uvid u potrebe i ponašanje drugih ljudi pa tako osim osobne dobrobiti taj osjećaj može doprinijeti povezivanju s bliskim osobama i širom zajednicom što je pak u menopauzi jako važno jer se brojne žene osjećaju usamljene sa svojim poteškoćama.

U vrijeme intenzivne oscilacije hormona može biti teško pronaći mir tijekom dana. Ne preostaje drugo nego protresti dobro taj i sve druge dane u prošlosti kako bi se pronašle sitnice (doista je ponekad dovoljna samo sitnica!) koje će biti znak starog života, nešto putem čega se može doći do dobrog osjećaja u sebi i povezati se s njim. I tako dan po dan.

 

Ines Gverić Korkut, dr. med.

psihijatrica i psihoterapeutkinja

www.psihoterapija-igk.com

0
    0
    Vaša košarica
    Vaša košarica je praznaPovratak na shop